Ivan, ljubljeni učenik postaje pisac Otkrivenja

31. 10. 2016.

“Otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokaže slugama svojim što se ima uskoro dogoditi. I on to pokaza znacima po svom anđelu kojega posla svome sluzi Ivanu.” (Otkrivenje 1,1)
Nakon Kristovog uskrsnuća, Ivanovo svjedočanstvo u vezi s Kristom uznemirilo je ljude na vlasti. On je s velikom silom svjedočio da je Krist uskrsli Spasitelj. Da bi udovoljili Židovima, Rimljani su Krista razapeli, a sada su im pokušali još više udovoljiti poslavši Ivana tamo odakle njegov glas neće moći doprijeti ni do jednog Židova niti pogana. Bio je prognan na otok Patmos. Gledano površno, reklo bi se da je Gospodin dopustio da Njegovi neprijatelji likuju. Međutim, Božja ruka je povlačila poteze neovisno o onome što se moglo vidjeti. Bog je dopustio da njegov vjerni sluga dospije tamo gdje mu je Krist mogao pružiti još čudesnija otkrivenja o sebi, koja je on trebao prenijeti svijetu. … Bio je sakriven, moglo bi se reći, na tom pustom otoku, i tu ga je Krist posjetio da bi mu dao najčudesnije viđenje svoje slave i objavio što će doći na Zemlju. … Ivan je bio lišen društva svoje braće i zadovoljstva života u zajednici. Međutim, nitko ga nije mogao lišiti Kristovog svjetla i otkrivenja. Veliko svjetlo od Krista obasjalo je Njegovog slugu. Voljenom učeniku ukazana je velika naklonost. Zajedno s ostalim apostolima on je putovao s Isusom, učeći od Njega i upijajući Njegove riječi. … U sveti subotnji dan uskrsli Spasitelj je objavio Ivanu svoju prisutnost, a svjedočanstvo koje mu je tom prigodom dao, namijenjeno je i nama. Bog želi da mi istražujemo Pisma kako bismo znali što će se događati u posljednjim danima zemaljske povijesti. … “Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. … Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše: ‘Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.’ Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: ‘Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključeve Smrti i Podzemlja.’” (Otkrivenje 1,4-7.10-13.17.18) To je najmoćnije svjedočanstvo, ali se njegovo pravo značenje samo nejasno raspoznaje. Neka svaki proučavalac Pisma pozorno razmišlja o svakoj riječi iz prvog poglavlja Otkrivenja jer svaka riječ i svaka izjava ima posebnu važnost i značenje. Kristova objava Ivanu bila je za sve, vjerne i nevjerne, jasan dokaz da mi imamo uskrslog Mesiju. To je Crkvi trebalo osigurati živu silu. Božji narod katkad okružuju mračni oblaci. Katkad izgleda kao da će ga progonstvo i tlačenje sasvim zatrijeti. Ali upravo u takvim vremenima objavljivane su najznačajnije pouke. Kao što u najmračnijoj noći zvijezde najjače sjaje, tako se i najblistavije zrake Božje slave mogu otkriti u najdubljem beznađu. Što je nebo mračnije, vidljivije su i izraženije zrake Sunca Pravednosti, uskrslog Spasitelja. (Manuscript 106, 1897.)