Izaija 14

7. 12. 2023.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 14”.

1 Jer Gospod će se smilovati Jakovu i opet će izabrati Izraela i postaviti ga u njegovu zemlju. Pridružit će im se i pridošlica, i priključiti se domu Jakovljevu. 2 I puci će ih uzeti i odvest će ih na mjesto njihovo, a njih će dom Izraelov baštiniti u zemlji Gospodnjoj kao sluge i sluškinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili, i zavladat će nad svojim tlačiteljima. 3 I dogodit će se u dan kad ti Gospod dadne počinka od tvoje boli i od tvoje nevolje i od tvoga teškog ropstva u kojem si robovao, 4 da ćeš iznijeti ovu rugalicu o kralju babilonskom i reći: »Kako nestade tlačitelj! Nestade zlatni grad! 5 Gospod slomi štap opakima i žezlo vladarima, 6 što je u bijesu udaralo puke udarcima bez prestanka, što je u gnjevu vladalo narodima progoneć’ ih neštedice. 7 Počiva, miruje sva zemlja podvikujuć’ od radosti. 8 Nad tobom se raduju i jele i cedri libanonski: ‘Otkako si pao, nitko nas ne dolazi sjeći.’ 9 Šeol odozdo ustrepta zbog tebe da te dočeka kada dođeš; zbog tebe probudi mrtve, sve zemaljske vođe; sve kraljeve narodā podiže s njihovih prijestolja. 10 Svi će oni progovoriti i reći će tebi: ‘I ti si bespomoćan kao i mi, postao si poput nas. 11 Ponositost tvoja sruši se u Šeol, i buka tvojih harfi; pod tobom se ličinka prostrla, a crvi tvoj su pokrivač.’ 12 Kako pade s nebesa, Svjetlonošo, sine zorin! Kako li si oboren na zemlju, iznuritelju narodā! 13 Jer ti si u srcu svom rekao: ‘Uzaći ću na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću svoje dići; i zasjest ću na goru sastanka na krajnjemu sjeveru. 14 Uzaći ću u visine oblačne, bit ću poput Svevišnjega.’ 15 A sruši se u Šeol, u dubinu jame. 16 Koji te vide, motre na te i o tebi razmišljaju: ‘Je li to čovjek koji je zemljom tresao, koji je drmao kraljevstvima, 17 koji je svijet u pustinju pretvorio i razorio gradove njegove, koji sužnjima svojim nije otvorio kuću?’ 18 Svi kraljevi narodā, svi oni leže u slavi, svaki u svojemu grobnom domu. 19 A ti si iz groba svog izbačen kao odurni izdanak, kao haljina pogubljenih, mačem probodenih, koji slaze u jamu kamenu, kao truplo izgaženo. 20 Nećeš se pogrebom združiti s njima, jer si zemlju svoju uništio, puk si svoj pobio. Potomstvo zločinačko neće se spominjati dovijeka. 21 Priredite pokolj sinovima njegovim za bezakonje njihovih otaca, da se ne dignu i zaposjednu zemlju te lice svijeta napune gradovima.« 22 »Jer ustat ću na njih«, riječ je Gospoda Nad Vojskama, »i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, i rod i porod«, riječ je Gospodnja. 23 »I dat ću ga u posjed ježevima i jezerima vodnim, i pomest ću ga metlom zatornom«, riječ je Gospoda Nad Vojskama. 24 Zakleo se Gospod Nad Vojskama govoreći: »Doista, kako sam zamislio, tako će i biti; i što sam naumio, to će se ostvariti: 25 Skršit ću Asirca u svojoj zemlji i zgazit ću ga na svojim gorama. Tako ću s njih skinuti jaram njegov, i breme njegovo skinut ću im s leđa. 26 Ova je odluka smišljena protiv čitave zemlje i ta je ruka ispružena protiv svih naroda. 27 A što Gospod Nad Vojskama naumi, tko će osujetiti? I kad se njegova ruka ispruži, tko će je odvratiti?« 28 One godine kad umrije kralj Ahaz dođe ovo proročanstvo: 29 »Ne raduj se, Filistejo svekolika, što se slomi štap koji te udarao; jer će iz korijena zmijinjega izaći ljutica, a plod njezin bit će leteća zmija ognjena. 30 I nahranit će se prvenci ubogih, i potrebiti polijegati na sigurno; a ja ću tvoj korijen umoriti glađu, ona će pak tvoj ostatak pobiti. 31 Kukajte, dveri! Zavapi, grade! Filistejo, sva si se rastopila; jer sa sjevera dim dolazi i nitko neće biti sam u njegovo vrijeme. 32 Što će se tada odgovoriti glasnicima naroda? Da je Gospod utemeljio Sion i da će na njemu naći utočište siromasi puka njegova.«