Izaija 42

4. 01. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 42”.

1 »Evo sluge mojega koga podupirem, izabranika mojega u kome si ugodi duša moja! Na njega sam Duha svog stavio, on će donijeti pravdu narodima. 2 On neće vikati ni podizati glas, niti će tko na ulici čuti glasa njegova. 3 Trske stučene neće prelomiti i stijenja što tinja neće ugasiti; on će pravdu izvesti k istini. 4 Neće posustati niti se obeshrabriti dok na zemlji ne uspostavi pravdu; i otoci će čekati zakon njegov.« 5 Ovako govori Bog, Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji rasprostrije zemlju i što iz nje izlazi, koji daje dah pučanstvu na njoj i duh onima što po njoj hode. 6 Ja, Gospod, pozvah te u pravednosti i ja ću držati ruku tvoju; i čuvat ću te i tebe postaviti kao savez puku, kao svjetlo poganima, 7 da otvoriš oči slijepima, da sužnje izvedeš iz zatvora, iz tamnice one koji sjede u tami. 8 Ja sam Gospod, to je moje ime; i slavu svoju drugomu ne dajem niti hvalu svoju kumirima. 9 Pređašnje se stvari, evo, ispuniše, a ja nove navješćujem; prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.« 10 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu: vi koji silazite na more, i sve što je u njemu, otoci i stanovnici njihovi. 11 Pustinja i gradovi njezini nek podignu glas, naselja što ih Kedar nastanjuje. Neka kliču žitelji Sele, s gorskih vrhova neka podvikuju! 12 Nek podaju slavu Gospodu, i otocima nek objave hvalu njegovu. 13 Gospod će izaći kao junak, kao ratnik će revnost rasplamsati. Oglasit će poklič; da, uzviknut će, nadvladat će svoje neprijatelje. 14 »Šutjeh dugo, bijah tiho, suzdržavah se; sada stenjem kao rodilja, dahćem i uzdišem sveudilj. 15 Opustošit ću gore i brjegove, i isušiti sve njihovo raslinje; i od rijeka ću načiniti otoke, a jezera isušiti. 16 I vodit ću slijepe putem kojeg nisu poznavali, uputit ću ih stazama koje nisu znali. Pred njima ću tminu u svjetlost pretvoriti i neravna mjesta u ravna. To je ono što ću za njih učiniti i neću ih ostaviti.« 17 Vrnut će se nazad, postidjet će se uvelike oni koji se uzdaju u kipove, koji livenim likovima govore: »Vi ste naši bogovi.« 18 Čujte, gluhi; i progledajte, slijepi, da vidite. 19 Tko je slijep ako ne moj sluga, tko li gluh kao moj glasnik kojega šaljem? Tko je slijep kao onaj koji je savršen ili slijep kao sluga Gospodnji? 20 Mnogo si vidio, ali nisi mario, otvarao uši, ali nisi čuo. 21 Gospodu se poradi njegove pravednosti svidjelo da Zakon učini velikim i slavnim. 22 Ali ovaj je puk oplijenjen i opljačkan; svi oni bijahu uhvaćeni u rupama i sakriveni u tamnicama. Postali su plijen, a nikoga da izbavi; grabež, a nikoga da kaže: »Vrati!« 23 Tko će među vama ovomu prikloniti uho? Tko će se obazreti i slušati ubuduće? 24 Tko je Jakova predao za plijen, i Izraela pljačkašima? Nije li Gospod, onaj protiv kojeg smo zgriješili? Jer njegovim putovima ne htjedoše ići i nisu slušali Zakon njegov. 25 Zato izli na nj srdžbu gnjeva svojega i silinu bitke: i ona ga zapali unaokolo, ali on to nije prepoznao; i sažeže ga, ali on to k srcu ne uze.