Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 44”.
1 »Ali sada čuj, Jakove, slugo moj, i ti, Izraele, kojeg sam izabrao. 2 Ovako veli Gospod koji te stvorio i koji te od utrobe sazdao, koji će ti pomagati: ‘Ne boj se, Jakove, slugo moj, i ti, Ješurune, kojeg sam izabrao. 3 Jer ću na žednoga vodu izliti, i na suhu zemlju potoke. Na tvoje ću potomstvo izliti Duha svojega, i na tvoj porod blagoslov svoj. 4 I niknut će među travom kao vrbe uza vode tekućice.’ 5 Jedan će reći: ‘Ja sam Gospodnji’, drugi će se pak nazvati imenom Jakovljevim, a treći će svojom rukom napisati: ‘Gospodnji’, i prozvati se imenom Izraelovim.« 6 Ovako veli Gospod, kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Gospod Nad Vojskama: »Ja sam prvi, ja sam i posljednji, i osim mene Boga nema. 7 I tko je kao ja? Neka proglasi i neka objavi, pa neka mi razloži što se zbilo otkako osnovah puk drevni; i neka im objavi što dolazi i što ima doći. 8 Ne bojte se i ne plašite! Nisam li ti to odavna nagovijestio i objavio? Ta vi ste mi svjedoci. Ima li Boga osim mene? Ta nema Stijene, nijednu ne znam.« 9 Svi tȋ koji prave rezane likove ništavni su, i njihove dragocjenosti ne koriste ničemu. I sami su sebi svjedoci; ništa ne vide i ništa ne znaju, da bi bili posramljeni. 10 Tko bi pravio boga ili lijevao kip a da mu nije na korist? 11 Gle, svi njegovi drugovi bit će posramljeni — i umješnici, oni i više od drugih ljudi. Neka se svi skupe, nek ustanu; bojat će se, svi zajedno bit će posramljeni. 12 Kovač jednoga kliještima izrađuje nad ugljevljem i oblikuje ga čekićima i izrađuje ga svojom snažnom mišicom. I gladan je, i nema više snage, ne pije vode i umara se. 13 Drvodjelja rastegne uzicu, obilježi ga pisaljkom, obradi ga dlijetima i obilježi ga šestarom, pa ga izdjelja prema obličju čovjeka, prema ljepoti čovječjoj, da prebiva u kući. 14 Nasiječe si cedrova, pa uzme čempres i hrast što ga je za se njegovao među šumskim drvećem. Zasadi bor, a kiša dadne da uzraste. 15 Tako budu čovjeku za ogrjev, a on ih uzme da se ogrije. Da, pali ih i peče kruh, i izrađuje boga i klanja mu se; pravi rezani lik i pada pred njim. 16 Polovicom od toga naloži oganj; na toj polovici najede se mesa ispekavši pečenku i nasiti se. I ugrije se i kaže: »Ha! Grijem se, gledam oganj.« 17 A ostatkom od toga pravi boga, svoj rezani lik; pred njim pada i klanja se, i moli mu se i govori: »Izbavi me, jer ti si moj bog.« 18 Ne znaju i ne razumiju, jer je zaslijepio oči njihove da ne vide, i srca njihova da ne shvaćaju. 19 I nitko ne promišlja u srcu svojemu, nema ni znanja ni razbora da kaže: »Polovicom od ovoga naložio sam oganj, a na žeravici od toga ispekoh i kruh; spekao sam meso i pojeo. Pa zar ću od onoga što ostane načiniti gnusobu? Zar ću pred komadom drveta padati?« 20 Hrani se pepelom, zavodi ga prevareno srce te ne može izbaviti dušu svoju ni reći: »Nije li laž ovo u mojoj desnici?« 21 »Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj. Ja sam te sazdao i ti si mi sluga; Izraele, neću te zaboraviti! 22 Prijestupe sam tvoje kao maglu izbrisao, i grijehe tvoje poput oblaka. Vrati se k meni, jer sam te otkupio.« 23 Kličite, nebesa, jer Gospod učini! Podviknite, dubine zemljine, odjeknite poklikom, planine, šume i sva stabla u njima! Jer Gospod otkupi Jakova i proslavi se u Izraelu. 24 Ovako veli Gospod, koji te otkupio i koji te sazdao od utrobe: »Ja sam Gospod koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sȃm razapeo i razastro zemlju samostalno; 25 koji osujećujem znake lažaca, a od vračeva pravim lȕde; koji mudrace vraćam nazad, a znanje njihovo izvrćem u ludost; 26 koji potvrđujem riječ sluge svojega i izvršavam savjet glasnika svojih; koji Jeruzalemu govorim: ‘Bit ćeš nastanjen’, a gradovima Judinim: ‘Sagradit ćete se’ — jer ja ću podići razvaline njihove; 27 koji dubini govorim: ‘Presahni!’ i: ‘Isušit ću ti rijeke!’; 28 koji kažem za Kira: ‘On mi je pastir i izvršit će sve moje želje; a za Jeruzalem će reći: ‘Neka se sagradi!’ I za Hram: ‘Neka se postave temelji!’«