Izaija 46

8. 01. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 46”.

1 Pognu se Bel, poguri se Nebo; kumiri njihovi bijahu na zvjeradi i na stoci. Tovari vaši bijahu otežali, opterećenje su za umornu marvu. 2 Poguriše se, zajedno se pognuše, ne mogahu spasiti tovar, nego i sami u sužanjstvo odoše. 3 Slušajte me, dome Jakovljev i sav ostatak doma Izraelova, vi koje sam nosio od utrobe, koje sam ponio još od krila materina! 4 I u vašoj starosti, ja sam taj, ja ću vas nositi i do vaših sjedina. Ja sam stvorio, ja ću i ponijeti; ja ću vas i nositi i izbavljati vas. 5 S kim biste me usporedili i izjednačili, s kim li me prispodobili pa dasmo slični? 6 Prosiplju zlato iz novčarke i tezuljom srebro mjere; unajme zlatara da načini boga, pa pred njim padaju i klanjaju se. 7 Dižu ga na rame i nose ga, zatim ga postavljaju na njegovo mjesto te on stoji i ne miče se sa svojega mjesta. I kad tkogod k njemu zavapi, on ne odgovara niti ga spasi od nevolje njegove. 8 Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, prijestupnici. 9 Sjetite se prijašnjih stvari, onih odvajkada: jer ja sam Bog i drugoga nema; Bog, i nitko mi sličan nije; 10 koji od početka objavljujem kraj, i od davnina ono što se još nije zbilo, govoreći: ‘Moj će se naum ostvariti i izvršit ću sve što mi je volja’. 11 S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje čovjeka svog nauma; jest, ja sam govorio, ja ću i ispuniti; ja sam naumio, ja ću i izvršiti. 12 Slušajte me, vi srca okorjela, koji ste daleko od pravednosti. 13 Privodim svoju pravednost, nije više daleko, i spasenje moje zakasniti neće. Jer ću na Sion spasenje postaviti, slavu svoju za Izraela.«