Izgubio je strpljenje

“Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka!” (Jakov 1,4)
“Bez obzira na činjenicu da je Mojsije bio najkrotkiji čovjek na Zemlji, jednom je prigodom izazvao Božje negodovanje. … Nezasluženi prijekori koje mu je uputio narod, na trenutak su ga naveli da zaboravi da njihovo gunđanje nije bilo upućeno njemu, već Bogu; i umjesto da se ražalosti što je Božjem Duhu nanesena uvreda, on se razljutio, uvrijedio i na sebičan i nestrpljiv način udario u stijenu dvaput govoreći: ‘Čujte buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?’ … Mojsije je tom prigodom pokazao veliku slabost pred narodom. Pokazao je očit nedostatak samokontrole, duh koji su posjedovali oni koji su gunđali. Trebao je biti primjer suzdržavanja i strpljenja pred mnoštvom, koje je jedva čekalo da svoje pogreške, nezadovoljstvo i nerazborito gunđanje pravda na osnovi njegovog pogrešnog postupka. Najveći Mojsijev grijeh sastojao se u tome što se usudio zauzeti mjesto koje pripada samo Bogu. Častan položaj koji je Mojsije dotada zauzimao nije umanjio njegovu krivnju, već ju je učinio znatno težom. Čovjek koji je dotada bio bez krivnje, sada je pao. Mnogi bi u sličnom položaju smatrali da će se preko njihovog grijeha lako prijeći zbog dugogodišnje nepokolebljive vjernosti. Međutim, nije tako. Mnogo je ozbiljnije kada čovjek kojem Bog ukazuje čast pokaže slabost karaktera, nego kada to učini osoba koja zauzima manje odgovoran položaj. Mojsije je bio Kristov predstavnik, ali kako je žalosno što je Njegov lik tada bio narušen! Mojsije je sagriješio i njegova prijašnja vjernost nije mogla pokriti sadašnji grijeh. … Mojsije i Aron morali su umrijeti ne ušavši u Obećanu Zemlju, podložni istoj kazni koja je snašla one koji su bili na nižim položajima. Pokorili su joj se, iako je bol u njihovom srcu bila neizreciva. Međutim, njihova ljubav prema Bogu i povjerenje u Njega bili su nepokolebljivi. … Malo njih shvaća pravu narav grijeha. … Slučaj Mojsija i Arona … pokazuje koliko je opasno griješiti riječju, mislima ili djelom.” (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 369,370)