Izlazak 16

21. 03. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Izlazak 16.

1 Potom se zaputiše iz Elima; i sva zajednica sinova Izraelovih dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca po njihovu izlasku iz zemlje egipatske. 2 I sva zajednica sinova Izraelovih u pustinji poče mrmljati protiv Mojsija i Arona. 3 I rekoše im sinovi Izraelovi: »O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do sitosti! Ta izveli ste nas u ovu pustinju da sav ovaj zbor glađu pomorite!« 4 Tada Gospod reče Mojsiju: »Evo, podaždit ću na vas kruh s neba, a puk neka izlazi i svaki dan skuplja koliko mu za dan treba, da ih mogu iskušati: hoće li hoditi po zakonu mojemu ili neće. 5 I dogodit će se, kad šestoga dana priprave što su donijeli, da će biti dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan.« 6 Onda Mojsije i Aron rekoše svim sinovima Izraelovim: »Večeras ćete spoznati da vas je Gospod izveo iz zemlje egipatske, 7 a ujutro ćete vidjeti slavu Go­spodnju, jer on je čuo vaše mrmljanje protiv Gospoda. Ta što smo mi da protiv nas mrmljate?« 8 I reče Mojsije: »Večeras će vam Go­spod dati mesa da se najedete, a ujutro kruha da se nasitite; jer Gospod je čuo vaše mrmljanje kojim ste vi mrmljali protiv njega. Ta što smo mi? Nije vaše mrmljanje protiv nas, nego protiv Gospoda!« 9 Tada Mojsije reče Aronu: »Kaži svemu zboru sinova Izraelovih: ‘Pristupite pred Gospoda, jer je čuo vaše mrmljanje.’« 10 I dogodi se, dok je Aron govorio svemu zboru sinova Izraelovih, da se okrenuše prema pustinji, kad gle: u oblaku se ukaza slava Gospodnja. 11 I prozbori Gospod Mojsiju govoreći: 12 »Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Kaži im govoreći: ‘O sutonu ćete se najesti mesa, a ujutro se nasititi kruha. Tako ćete spoznati da sam ja, Gospod, Bog vaš.’« 13 I dogodi se da se navečer pojave prepelice i prekriju tabor, a ujutro se oko tabora nahvatala rosa. 14 I kad se digla rosa što se nahvatala, gle: površinom pustinje prostiralo se nešto sitno, pahuljasto, sitno kao slána po zemlji. 15 Pa kad to vidješe sinovi Izraelovi, rekoše jedan drugomu: »Što je ovo?« — jer nisu znali što je to. A Mojsije im reče: »To je kruh što vam ga Gospoddade za hranu. 16 Ovo je ono što vam Gospod zapovijeda: ‘Neka ga svaki skuplja koliko mu treba za jelo, gomer po glavi, svatko prema broju svojih osoba; nek svatko uzme za one koji su u šatoru njegovu.’« 17 Sinovi Izraelovi tako i učiniše pa nakupiše — neki više, a neki manje. 18 I kad su izmjerili na gomer, nije preteklo onomu koji je nakupio mnogo niti je nedostajalo onomu koji je nakupio malo; svatko je nakupio koliko mu treba za jelo. 19 I reče im Mojsije: »Neka nitko od toga ne ostavlja do jutra.« 20 No oni nisu poslušali Mojsija pa neki od toga ostaviše ponešto do jutra, ali se to ucrva i usmrdje. Tada se Mojsije razljuti na njih. 21 Tako su oni to skupljali svako jutro, koliko je svakomu trebalo za jelo. A kad bi sunce ogrijalo, to bi se rastopilo. 22 I dogodi se da šestoga dana nakupiše dvaput onoliko kruha, po dva gomera na svakoga. Tada svi glavari zajednice dođoše i izvijestiše Mojsija, 23 a on im reče: »To je ono što je govorio Gospod: ‘Sutra je dan subotnjeg počinka, sveta subota Gospoduposvećena. Ispecite što kanite ispeći i skuhajte što kanite skuhati, a sve što pretekne ostavite za se da se sačuva do jutra.’« 24 I ostaviše je oni do jutra, kako je zapovjedio Mojsije, i nije se usmrdjela niti je crva bilo u njoj. 25 Onda Mojsije reče: »Jedite je danas, jer danas je subota Gospodu posvećena. Danas je nećete naći na polju. 26 Šest dana je skupljajte, a sedmoga dana, u subotu, neće je biti.« 27 I dogodi se da su je sedmoga dana neki iz puka izašli skupljati, ali je ne nađoše. 28 Nato Gospod reče Mojsiju: »Dokle ćete odbijati da držite moje zapovijedi i zakone moje? 29 Gledajte, budući da vam je Gospod dao subotu, on vam zato šestoga dana daje kruha za dva dana. Neka svatko ostane na svojemu mjestu, neka nitko sedmoga dana ne izlazi iz svojega stana.« 30 Tako je puk sedmoga dana počivao. 31 A dom Izraelov nadjenu joj ime mana; i bijaše ona kao sjeme korijandra, bijela, a okus joj je bio poput medena kolačića. 32 Tada reče Mojsije: »Ovo je ono što vam Gospod zapovijeda: ‘Napunite njome gomer, da se sačuva za vaše naraštaje, kako bi vidjeli kruh kojim sam vas hranio u pustinji kad sam vas izveo iz zemlje egipatske.’« 33 Aronu pak Mojsije reče: »Uzmi jednu posudu i stavi u nju pun gomer mane pa je položi pred Gospoda, da se sačuva za vaše naraštaje.« 34 Kako Gospod zapovjedi Mojsiju, tako Aron položi pred Svjedočanstvo, da se sačuva. 35 I hranili su se manom sinovi Izraelovi četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju; manom su se hranili sve dok nisu došli na granicu zemlje kanaanske. 36 A gomer, to je jednadesetina efe.