“Evo Boga vašega!”

U Izaijino vrijeme pogrešni pojmovi o Bogu pomračili su duhovna shvaćanja ljudi. Sotona ih je dugo pokušavao navesti da u svojem Stvoritelju gledaju začetnika grijeha, patnji i smrti. Oni, koje je tako zaveo, zamišljali su Boga kao neko strogo i samovoljno Biće. Smatrali su da On jedva čeka ne bi li nekoga optužio i osudio, da nije spreman prihvatiti grešnika sve dok postoji neki zakonski izgovor da mu ne pomogne. Veliki varalica je zakon ljubavi, po kojemu se upravlja Nebo, pogrešno prikazao kao ograničenje ljudske sreće, teški jaram kojega bi se ljudi rado oslobodili. Objavio je da se njegovi propisi ne mogu držati, i da se kazne za prijestup izriču samovoljno.

Izraelci nisu imali nikakvog opravdanja da izgube iz vida pravi Gospodnji karakter. Bog im se često otkrivao kao Onaj koji je “milosrdan i blag, spor na srdžbu — sama ljubav i vjernost” (Psalam 86,15). Sâm Bog je potvrdio: “Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga!” (Hošea 11,1)

Gospodin je nježno postupao prema Izraelcima u vrijeme oslobađanja iz Egipta i putovanja prema obećanoj zemlji. “Nije slao poslanika ni anđela, nego ih je sâm spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sâm ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.” (Izaija 63,9)

“Ja ću osobno s tobom poći” — glasilo je obećanje dano tijekom putovanja kroz pustinju (Izlazak 33,14). Ovo obećanje bilo je dopunjeno čudesnim otkrivenjem Gospodnjeg karaktera, koje je osposobilo Mojsija da cijelom Izraelu objavi Božju dobrotu, i da svakome pruži potpunu obavijest o osobinama njihovoga nevidljivoga Kralja. “Jahve prođe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja.’” (Izlazak 34,6.7)

Upravo je na svojoj spoznaji Gospodnjeg strpljenja, Njegove beskrajne ljubavi i milosti, Mojsije utemeljio svoju divnu molitvu Bogu da poštedi život Izraelaca, koji su na granici obećane zemlje odbili poslušati Njegovu naredbu da krenu dalje. Kad je buna u narodu dostigla vrhunac, Gospodin je objavio: “Udarit ću ih pomorom i istrijebiti”, predlažući Mojsiju da od njegovih potomaka načini “narod veći i moćniji od njega” (Brojevi 14,12). Međutim, prorok je tražio da se čudesna Božja obećanja i planovi ostvare na izabranom narodu. I na kraju, kao najjači razlog za uslišenje svoje molitve, naveo je Božju ljubav prema grešnom čovjeku. (vidi Brojevi 14,17-19)

Gospodin je milostivo odgovorio: “Opraštam po riječi tvojoj.” I tada je, u obliku proročanstva, otkrio Mojsiju svoju namjeru da Izraelu podari konačnu pobjedu. Rekao mu je: “Tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja!” (Brojevi 14,20.21) Gospodnja slava, Njegov karakter, Njegova milostiva ljubaznost i nježna ljubav — sve ono što je Mojsije tražio da se pokaže Izraelu — trebalo je biti otkriveno cijelom čovječanstvu. I ovo Gospodnje obećanje dobilo je još jednu potvrdu, bilo je ojačano zakletvom. Kao što je sigurno da Bog živi i vlada, tako je sigurno da će se i Njegova slava objaviti među neznabošcima, i Njegova čuda među svim narodima (Psalam 96,3).

Dok je Izaija u viđenju slušao blistavoga serafa, ovaj je pred prijestojem pjevao o budućem ispunjenju proročanstva: “Puna je sva zemlja Slave njegove!” (Izaija 6,3) Prorok, duboko uvjeren u sigurnost tih riječi, i sâm je kasnije hrabro objavio onima koji su se klanjali idolima od drveta i kamena: “Oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega.” (Izaija 35,2)

Danas se ovo proročanstvo brzo ispunjava. Misionarska aktivnost Božje crkve na Zemlji donosi bogate rodove, i uskoro će evanđeoska poruka biti objavljena svim narodima. “Na hvalu slave svoje milosti”, ljudi iz svakog plemena, jezika i naroda postaju pomilovani u “Ljubljenome” da bi “u vjekovima koji nadolaze” On mogao pokazati “izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu” (Efežanima 1,6; 2,7). “Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa! I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove!” (Psalam 72,18.19)

U viđenju koje je Izaija dobio u predvorju Hrama, otkrivena mu je jasna slika karaktera Boga Izraelova. “Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti”, pojavio se pred njim u sjaju svoga veličanstva, ali je proroku pružena prilika da prepozna sažaljivu narav svojega Gospodina. Onaj koji boravi “u prebivalištu visokom i svetom”, stanuje i s “potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih” (Izaija 57,15). Anđeo koji je dobio naredbu da dotakne Izaijine usne, donio mu je i vijest: “Krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.” (Izaija 6,7)

Gledajući svojeg Boga, prorok je, slično Savlu iz Tarza na vratima Damaska, dobio ne samo priliku da shvati svoju nedostojnost, već se njegovo skrušeno srce ispunilo i sigurnošću u oprost, potpun i besplatan; i tako je ustao kao novi čovjek. On se sreo sa svojim Gospodinom! Bacio je pogled na ljepotu božanskog karaktera! Mogao je posvjedočiti kakvu promjenu izaziva promatranje Beskrajne ljubavi. Otad je bio ispunjen dubokom čežnjom da doživi trenutak kad će zalutali Izrael biti oslobođen tereta grijeha i kazne za grijeh. Postavio je pitanje: “Ta gdje da vas još udarim? … Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve. Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. … Operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!” (Izaija 1,5.18.16.17)

Bog kojemu su tvrdili da služe, a čiji su karakter pogrešno shvatili, bio im je prikazan kao veliki Iscjelitelj duhovnih slabosti. Pa što ako je cijela glava bolesna i sve srce iznemoglo? Što ako od pete do glave nema ništa zdrava, nego samo ozljede, modrice, i rane? (vidi Izaija 1,6) Onaj tko je hodio nepokorno, povodeći se za željama svojega srca, može naći ozdravljenje ako se vrati Gospodinu! Gospodin je objavio: “Vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi, i utješit one što s njime tuguju. … Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu, govori Jahve, ja ću te izliječiti.” (Izaija 57,18.19)

Prorok je uzdigao Boga kao Stvoritelja svega. Njegova poruka gradovima u Judi glasila je: “Evo Boga vašega!” (Izaija 40,9) “Ovako govori Jahve, Bog koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje. … Ja sam Jahve koji sam sve stvorio. … Ja tvorim svjetlost i stvaram tamu, … ja sam načinio Zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim” (Izaija 42,5; 44,24; 45,7.12) “S kime ćete mene prispodobit, tko mi je ravan?” — kaže Sveti. “Podignite oči gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zove po imenu.” (Izaija 40,25.26)

Onima koji su se bojali da neće biti primljeni ako se vrate Gospodinu, prorok je objavio:
“Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: ‘Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?’ Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al onima što se u Jahnu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.” (Izaija 40,27-31)

Srce Beskrajne ljubavi čezne za onima koji se osjećaju nejaki da se sami oslobode iz Sotoninih zamki; On se milostivo nudi da ih ojača kako bi mogli živjeti za Njega. On ih poziva: “Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne obaziri se plaho, jer sam ja Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom. … Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: ‘Ne boj se, ja ti pomažem.’ Ne boj se, Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja — riječ je Jahvina — Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.” (Izaija 41,10.13.14)

Stanovnici Jude ničega nisu bili dostojni, ali Bog ih ipak nije htio odbaciti. Njegovo se ime trebalo preko njih uzvisiti među neznabošcima. Mnogi od onih kojima su Njegove osobine bile potpuno nepoznate trebali su sagledati ljepotu božanskog karaktera. Upravo je namjera da objasni svoje milostive planove navela Boga da stalno iznova šalje svoje sluge proroke s porukom: “Vratite se svaki sa zla puta svojega.” (Jeremija 25,5) “Radi imena svoga”, objavio je Bog preko Izaije, “odgađah svoj gnjev, radi časti svoje susprezah se da te ne uništim. … Sebe radi činih tako, sebe radi! Ta zar da se ime moje obeščasti? Slave svoje drugome ne dam!” (Izaija 48,9.11)

Poziv na pokajanje odjekivao je s nepogrešivom jasnoćom, i svi su bili pozivani da se vrate. “Tražite Jahvu dok se može naći” — govorio je prorok — “zovite ga dok je blizu! Neka bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.” (Izaija 55,6.7)

Jesi li ti, čitatelju, izabrao svoj put? Jesi li odlutao daleko od Boga? Jesi li se pokušavao gostiti plodovima prijestupa da bi ustanovio kako se pretvaraju u pepeo na tvojim usnama? I sada, kad su tvoji životni planovi propali, kad su se tvoje nade ugasile, sjediš li sâm i ostavljen? Isti glas koji već dugo govori tvome srcu, ali ga ti nisi htio slušati, obraća ti se jasno i određeno: “Ustani i idi; ovo nije tvoje počivalište, jer je zagađeno i uništit će te, bolno će te uništiti!” (Mihej 2,10. KJV) Vrati se kući svojega Oca! On te poziva riječima: “Meni se obrati, jer ja sam te otkupio. … Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama Savez vječan, Savez milosti Davidu obećanih.” (Izaija 44,22; 55,3)

Nemoj slušati neprijateljevo nagovaranje da ostaneš daleko od Krista sve dok se ne popraviš, dok ne budeš dovoljno dobar da izađeš pred Boga! Ako dotle budeš čekao, nikada nećeš doći! Kad ti Sotona bude predbacivao da imaš prljave haljine, ponovi Spasiteljevo obećanje: “Tko dođe k meni, sigurno ga neću izbaciti van.” (Ivan 6,37) Kaži neprijatelju da krv Isusa Krista čisti od svih grijeha! Neka Davidova molitva postane i tvoja: “Pokropi me izopom da se očistim, operi me i bit ću bjelji od snijega!” (Psalam 51,9)

Prorokovi pozivi Judi da gleda na živoga Boga i da prihvati Njegove milostive ponude, nisu bili uzaludni. Bilo je nekih koji su ih iskreno poslušali, koji su se odvratili od svojih idola i počeli služiti Gospodinu. Oni su naučili u svojem Stvoritelju gledati ljubav, milost i nježno milosrđe. I u mračnim danima judejske povijesti koji su dolazili, kad je u zemlji mogao ostati samo ostatak, prorokove riječi trebale su i dalje donositi rod u obliku odlučne obnove. “U onaj dan čovjek će pogledati na svoga Stvoritelja” — objavio je Izaija — “i upraviti oči k Svecu Izraelovu. Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove.” (Izaija 17,7.8)

Mnogi su trebali pogledati na Onoga tko je sav ljubak, na Zastavnika između deset tisuća. “Oči će ti gledati Kralja u njegovoj ljepoti” — glasilo je obećanje, upućeno njima (Izaija 33,17). Njihovi su grijesi trebali biti oprošteni, a oni da se hvale jedino Bogom. U taj radosni dan izbavljenja od idolopoklonstva trebali su uskliknuti: “Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca. … jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš — on će nas spasiti.” (Izaija 33,21.22)

Poruke koje je Izaija objavljivao onima koji su odlučili odbaciti svoje zle putove bile su pune utjehe i ohrabrenja. Čujmo riječi koje je Gospodin izgovorio preko svojega proroka:
“Sjeti se toga, Jakove,
i ti Izraele, jer si sluga moj!
Ja sam te stvorio, i sluga si mi,
Izraele, neću te zaboraviti!
Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine
i grijehe tvoje poput oblaka.
Meni se obrati,
jer ja sam te otkupio.”
(Izaija 44,21.22)

“Reći ćeš u onaj dan:

Hvalim te, Jahve,
razgnjevi se ti na mene,
ali se odvratio gnjev tvoj,
i ti mene utješi!
Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Jahve snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja. …
Pjevajte Jahvi, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!”
(Izaija 12)