Izraelski proroci i kraljevi: Poglavlja 48 i 49

28. 10. 2017.

“Ne silom niti snagom”

 

Neposredno nakon Zaharijinog viđenja o velikom svećeniku Jošui i Anđelu, prorok je dobio poruku koja se odnosila na Zerubabelovo djelo. Zaharija kaže: “Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi. ‘Što vidiš?’ upita. Ja odgovorih: ‘Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu. Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.’

Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: ‘Što je to, gospodaru?’ … On mi tad odgovori ovako: Evo riječi Jahvine Zerubabelu: ‘Ne silom niti snagom, već duhom mojim!’ — riječ je Jahve nad Vojskama. …

Tad progovorih i zapitah ga: ‘Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?’ Progovorih opet i upitah ga: ‘Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?’ On mi odgovori: ‘Zar ne znaš što je to?’ Odvratih: ‘Ne, gospodaru!’ On reče: ‘To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.’” (Zaharija 4,1-14)

U viđenju su dva maslinova stabla koja su stajala pred Bogom prikazana kako iz sebe toče zlatno ulje kroz zlatne cijevi u čašu svijećnjaka. Iz čaša su se napajali svijećnjaci u Svetištu, tako da su mogli širiti sjajno, stalno svjetlo. Tako se i od pomazanika koji stoje u Božjoj nazočnosti punina božanske svjetlosti, ljubavi i sile prenosi Njegovom narodu, da i njegovi pripadnici mogu drugima prenositi svjetlo, radost i osvježenje. Oni koji su se tako obogatili, trebaju obogaćivati i druge blagom Božje ljubavi.

Prilikom obnavljanja Gospodnjeg doma, Zerubabel se suočavao s mnogostrukim teškoćama. Od samog početka, protivnici su “plašili ljude Judeje i smetali im u gradnji … te im oružanom snagom zabraniše radove” (Ezra 4,4.23). Međutim, Gospodin se umiješao i stao na stranu graditelja, progovorio je preko svojeg proroka i rekao Zerubabelu: “Što si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: ‘Hvala! Hvala za njega!’” (Zaharija 4,7)

U svekolikoj povijesti Božjeg naroda velike planine teškoća, naizgled neprelazne, uzdizale su se pred onima koji su nastojali izvršiti namjere Neba. Gospodin dopušta takve prepreke da bi se okušala naša vjera. Kad smo pritiješnjeni sa svih strana, tada je najbolje vrijeme da se pouzdamo u Boga i u snagu Njegovog Duha. Čeličenje žive vjere dovodi do povećanja duhovne snage, ono razvija nepokolebljivo povjerenje. Na taj način duša stječe snagu za pobjedu. Pred jurišima vjere nestaju prepreke koje Sotona stavlja na put kršćanina jer mu i sile Neba dolaze u pomoć. “I ništa vam neće biti nemoguće.” (Matej 17,20)

U svijetu je običaj da se sve započinje uz veliku buku i hvalisanje. Bog želi da dan malih stvari bude početak slavne pobjede istine i pravednosti. On katkad čeliči svoje radnike dopuštajući razočaranja i prividne neuspjehe. Njegova je namjera da nauče svladavati teškoće.

Ljudi su često u kušnji da pokleknu pred nevoljama i preprekama s kojima se suočavaju. Međutim, ako od samog početka pa sve do kraja održe svoje povjerenje, Bog će im prokrčiti put. Ako se budu borili protiv poteškoća, uspjeh neće izostati. Pred neustrašivim duhom i nepokolebljivom vjerom Zerubabela, velike planine poteškoća pretvorit će se u ravnicu; i ruke Onoga koji je postavio temelj; “njegove će ruke” i dovršiti posao. “On će izvući krunišni kamen uz poklike: ‘Hvala! Hvala za njega!’” (Zaharija 4,9.7)

Ljudska snaga i ljudska moć nisu osnovali Božju Crkvu, pa je neće ni razoriti. Crkva je bila utemeljena ne na stijeni ljudske snage, već na Isusu Kristu, Stijeni vjekova, “i Vrata pakla neće je nadvladati” (Matej 16,18). Božja nazočnost daje stabilnost Njegovom djelu. “Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja!” — to je poruka koja nam je upućena (Psalam 146,3). “U smirenu uzdanju snaga je vaša.” (Izaija 30,15) Božje slavno djelo, utemeljeno na vječnim načelima pravednosti, nikad neće propasti. Ono će ići iz snage u snagu, “ne silom niti snagom, već duhom mojim! — riječ je Jahve nad Vojskama” (Zaharija 4,6).

Obećanje: “Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti” doslovno se ispunilo (Zaharija 4,9). “A židovske su starješine nastavile uspješno graditi po nadahnuću proroka Hagaja i Zaharije, sina Adonova. Dovršili su gradnju po naredbi Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja perzijskoga. Hram je završen dvadeset i trećeg dana mjeseca Adara. Bilo je to šeste godine vladavine kralja Darija.” (Ezra 6,14.15)

Kratko vrijeme nakon dovršenja, obnovljeni je Hram bio posvećen. “Izraelci — svećenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva — radosno posvetiše taj Dom Božji. … Slavili su Pashu četrnaestog dana prvoga mjeseca.” (Ezra 6,16.17.19)

Drugi Hram nije bio ravan prvome po veličanstvenosti, niti je bio počašćen tako vidljivim dokazima božanske nazočnosti kao prvi. Nikakvo očitovanje nadnaravne snage nije obilježilo njegovo posvećenje. Nikakav oblak slave nije vidljivo ispunio novopodignuto svetište. Nikakav oganj s Neba nije se spustio da spali žrtvu na žrtveniku. Šekina nije više boravila između kerubina u Svetinji nad svetinjama; Kovčeg, prijestolje milosti, i ploče svjedočanstva nisu se nalazile u njemu. Nikakav znak s Neba nije svećeniku koji se molio otkrivao Gospodnju volju.

A ipak, to je bila građevina o kojoj je Bog izjavio preko proroka Hagaja: “Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga. … Potrest ću sve narode, da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit ovaj Dom — kaže Jahve nad Vojskama.” (Hagaj 2,9.7) Stoljećima su učeni ljudi pokušavali pokazati kako se ispunilo Božje obećanje, upućeno preko Hagaja; pa ipak, dolasku Isusa iz Nazareta, Čežnje svih naroda, koji je svojom nazočnošću posvetio prostorije toga Hrama, mnogi su odbijali priznati bilo kakvo posebno značenje. Oholost i nevjerovanje zaslijepili su njihov um za pravo značenje riječi proroka.

Drugi Hram je bio počašćen ne oblakom Gospodnje slave, već nazočnošću Onoga u kojemu “stanuje stvarno sva punina božanstva” — samoga Boga, “koji je tijelom očitovan” (Kološanima 2,9; 1. Timoteju 3,16). Počašćen osobnom nazočnošću Isusa Krista tijekom Njegove zemaljske službe, već je samim tim drugi Hram nadmašio prvi po slavi. “Čežnja svih naroda” doista je došao u svoj Hram kad je Čovjek iz Nazareta učio i liječio u njegovim svetim trijemovima.

 

 

U dane kraljice Estere

 

Uz blagonaklono Kirovo dopuštenje, skoro pedeset tisuća zarobljenih Izraelaca iskoristilo je prednost njegovog proglasa i vratilo se u zemlju svojih otaca. Međutim, ako se usporede sa stotinama tisuća Hebreja koji su bili raseljeni po pokrajinama Medoperzijskoga kraljevstva, povratnici su tvorili samo mali ostatak. Velika većina Izraelaca odlučila je ostati u zemlji svojega progonstva, umjesto da se izloži teškoćama putovanja i ponovnog udomljavanja u svojim opustošenim gradovima i kućama.

Prošlo je desetak i više godina, a onda je Darije Histasp, kralj koji je tada vladao, izdao drugi proglas, skoro isto toliko povoljan kao i prvi. Njime je Bog u svojoj milosti pružio još jednu priliku Hebrejima u zemljama Medoperzijskog kraljevstva da se vrate u zemlju svojih otaca. Gospodin je predvidio teška vremena koja će nastati za vladavine Kserksa — Ahasvera iz Knjige o Esteri — i ne samo da je doveo do promjene osjećaja u srcu ljudi na vlasti, već je nadahnuo i proroka Zahariju da pozove izgnanike da se vrate.

“Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne — riječ je Jahvina — jer u sva četiri vjetra nebeska razasuo sam vas — riječ je Jahvina!” glasila je poruka Izraelovim plemenima koja su se naselila u mnogim zemljama daleko od svojega nekadašnjeg doma. “Hej, Sione, koji živiš kod kćeri babilonske, spasi se! Ovako veli Jahve nad Vojskama, čija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljačkali: ‘Tko vas dira, dira mi zjenicu oka! Gle, ruku dižem na nijih da plijenom budu svojim robovima.’ Znat ćete tako da me posla Jahve nad Vojskama!” (Zaharija 2,6-9)

I dalje je bila Gospodnja namjera, kao što je bila od samog početka, da Mu pripadnici Njegovog naroda budu na čast na Zemlji, na slavu Njegovom imenu. Tijekom dugih godina progonstva, On im je davao mnoge prilike da se vrate i postanu Mu vjerni. Neki su izabrali da slušaju i uče; neki su našli spasenje usred nevolja. Mnogi među njima trebali su se ubrojiti u ostatak koji će se vratiti. Oni su u nadahnutoj Riječi bili uspoređeni s “vrhom cedra velikoga” koji će biti zasađen “na gori visokoj, najvišoj, na najvišoj gori izraelskoj” (Ezekiel 17,22.23).

Samo su se oni “kojima je Bog potaknuo duh” (Ezra 1,5) vratili zahvaljujući Kirovu proglasu. Međutim, Bog nije prestao pozivati one koji su dragovoljno ostali u zemlji svojega izgnanstva i na mnogo im je načina omogućavao da se pridruže povratnicima. Ipak, veliki broj onih koji se nisu odazvali Kirovu proglasu, ostao je neosjetljiv i prema kasnijim utjecajima; čak i onda kad ih je Zaharija opomenuo da bez odgađanja bježe iz Babilona, nisu poslušali poziv.

U međuvremenu, u Medoperzijskom kraljevstvu stanje se brzo mijenjalo. Darije Histasp, za čije su vladavine Hebreji uživali izuzetne prednosti, dobio je nasljednika u osobi Kserksa Velikog. Tijekom njegovog kraljevanja, Hebreji koji su propustili priliku da bježe suočili su se s velikom i strašnom krizom. Odbivši priliku da pobjegnu, koju im je pružio sâm Bog, sada su se morali suočiti sa smrću.

Sotona se u to vrijeme poslužio Hamanom Agađaninom, beskrupuloznim čovjekom na visokom položaju u Medoperziji, da se suprotstavi Božjim namjerama. Haman je gajio ogorčenu mržnju prema Hebrejcu Mordokaju. Mordokaj nije Hamanu učinio nikakvo zlo, već mu je jednostavno odbio ukazati štovanje ravno obožavanju. “A kad dozna kojemu narodu pripada, učini mu se premalo podići ruke na samog Mordokaja, nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu.” (Estera 3,6)

Prevaren Hamanovim lažnim izjavama, Kserkso se dao nagovoriti da izda proglas o pokolju svih Židova “razasutih među svim narodima” medoperzijskoga kraljevstva (Estera 3,8). Bio je određen poseban dan kad će Židovi biti pobijeni, a njihova imovina oduzeta. Kralj nije imao ni pojma o dalekosežnim posljedicama koje bi izazvalo potpuno ostvarenje ovoga proglasa. Sâm Sotona, prikriveni začetnik cijeloga plana, pokušavao je očistiti Zemlju od onih koji su čuvali spoznaju o pravome Bogu.

“U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva riječ i njegov proglas, među Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj.” (Estera 4,3) Proglasi Medijaca i Perzijanaca nisu se mogli opozvati; naizgled nije bilo nade, svi Izraelci su bili osuđeni na propast.

Međutim, zavjere neprijatelja bile su onemogućene Silom koja vlada nad sinovima čovječjim. Po Božjoj providnosti, Estera, Židovka koja se bojala Višnjega, postala je kraljica Medoperzijskoga kraljevstva. Mordokaj je bio njezin bliski rođak. Pritisnuti nevoljom, odlučili su obratiti se Kserksu i moliti za svoj narod. Estera se trebala nepozvana pojaviti u njegovoj blizini kao posrednica. Mordokaj je rekao: “Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?” (Estera 4,14)

Kriza s kojom se Estera suočila zahtijevala je brzo i ozbiljno djelovanje; ali oboje, i ona i Mordokaj, dobro su shvaćali da će svi njihovi napori biti uzaludni ako Bog ne bude moćno djelovao u njihovu korist. I zato je Estera uzela vremena za razgovor s Bogom, Izvorom svoje snage. Rekla je Mordokaju: “Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me; tri dana i tri noći ne jedite niti pijte. I ja ću tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena ući ću kralju i unatoč zakonu, pa treba li da poginem, poginut ću.” (Estera 4,16)

Događaji koji su se odvijali brzo jedan za drugim — Esterina pojava pred kraljem, izrazita naklonost koju joj je ukazao, gozba kralja i kraljice s Hamanom kao jedinim gostom, kraljeva nesanica, javna počast ukazana Mordokaju, poniženje i pad Hamana nakon otkrivanja njegove podle zavjere — sve su to dijelovi poznatog događaja. Bog je čudesno djelovao u korist svojega pokajničkog naroda; a suprotni proglas koji je kralj izdao, dopuštajući Židovima da brane svoj život, objavili su užurbano po svim pokrajinama kraljevstva glasnici na konjima, koji “krenuše odmah i pojuriše, po kraljevoj zapovijedi. … U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada među Židovima veselje, radost, gozba i blagdan, i mnogi među pucima zemlje postadoše Židovi, jer ih je popao strah od Židova.” (Estera 8,14.17)

Na dan određen za njihovo uništenje, “Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuđivao da im pruži otpor, jer je sve narode popao strah od Židova.” Anđeli, koji su “silni snagom”, dobili su zapovijed od Boga da zaštite Njegov narod dok “brani svoj život” (Estera 9,2.16).

Mordokaj je dobio počasno mjesto koje je nekada zauzimao Haman. On je bio “prvi iza kralja Ahasvera, velik u očima Židova, voljen od mnoštva svoje braće” (Estera 10,3), jer se trudio unaprijediti blagostanje Izraela. I tako je Bog još jednom svome narodu osigurao naklonost medoperzijskog dvora omogućivši izvršenje svoje namjere da vrati narod u njegovu zemlju. Ali trebalo je čekati još nekoliko godina, do sedme godine kraljevanja Artakserksa I., nasljednika Kserksa Velikog, da se značajniji broj Judejaca vrati u Jeruzalem pod Ezrom.

Teška iskustva koja je doživio Božji narod u vrijeme Estere nisu bila ograničena samo na te dane. Pisac Otkrivenja, gledajući kroz vjekove sve do vremena svršetka, kaže: “Tada, obuzet gnjevom protiv Žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo.” (Otkrivenje 12,17) Neki koji danas žive na Zemlji vidjet će ispunjenje ovih riječi. Isti duh koji je u davna vremena navodio ljude da progone pravu Crkvu i u budućnosti će ih nagovarati da zauzmu isti stav prema onima koji ostanu vjerni Bogu. Čak i sada se obavljaju pripreme za posljednju veliku bitku.

Ukaz koji će konačno biti proglašen protiv Božjeg naroda ostatka bit će vrlo sličan proglasu koji je Ahasver izdao protiv Židova. Danas neprijatelji prave Crkve u maloj skupini koja poštuje zapovijed o danu odmora vide Mordokaja pred vratima. Poštovanje koje Božji narod ukazuje Božjem zakonu stalni je ukor onima koji su odbacili strah Gospodnji i gaze Njegov dan odmora.

Sotona će probuditi ogorčenje protiv manjine koja odbija prihvatiti općeprihvaćene običaje i predaju. Ljudi od ugleda i položaja pridružit će se bezakonicima i nasilnicima i dogovarati se protiv Božjeg naroda. Bogatstvo, umne sposobnosti i obrazovanje složit će se da njegove pripadnike izlože prijeziru. Nasilnički vladari, svećenici i vjernici zavjerit će se protiv njih. Glasom i perom, hvalisanjem, prijetnjama i ismijavanjem trudit će se da potkopaju njihovu vjeru. Lažnim opisima i ljutitim pozivima ljudi će potpirivati strasti u narodu. Pošto neće moći navesti “Riječ je Gospodnja” protiv branitelja biblijskog dana odmora, pribjeći će nasilnim zakonskim mjerama da nadoknade taj nedostatak. Da bi sebi osigurali popularnost i sljedbenike, zakonodavci će se pokoriti zahtjevima da se uvede zakon o nedjelji. Međutim, oni koji se boje Boga ne mogu prihvatiti ustanovu koja krši propise Dekaloga. Na tom bojnom polju vodit će se posljednja velika bitka u sukobu između istine i zablude. Nismo ostavljeni u nedoumici što se tiče krajnjeg ishoda. Danas, kao i u dane Estere i Mordokaja, Gospodin će obraniti svoju istinu i svoj narod.