Jadni izgovori za neposlušnost

“Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.” (1. Samuelova 15,22)
Posljednji dani su pred nama i Sotona sa svim svojim paklenim vještinama radi na tome da prevari i uništi duše. Skoro je sveopća pojava da ukori iz svjedočanstava od strane onih koji su ukoreni, nailaze na odgovor: “Vjerujem svjedočanstvima, ali ih ne razumijem.” Gospodin ispravlja njihove putove da bi ih spasio od nesreće, prijevare i propasti, ali oni nastavljaju po starom, kao da svjetlo opomene nikad nije došlo do njih. Da su bili u skladu s Bogom, ne bi se udaljavali od Njega. Upravo zato što su se toliko udaljili, oni ne čuju Njegov glas koji ih doziva: “Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama.” (Malahija 3,7) … “Izliječit ću odmetništva vaša!” (Jeremija 3,22) Nakon što je odbacio Božji zahtjev da uništi Amalečane, Šaul je sreo Samuela i rekao: “‘Blagoslovljen da si od Jahve! Izvršio sam Jahvinu zapovijed!’ Ali Samuel upita: ‘Kakvo je to ovčje blejanje što dopire do mojih ušiju i mukanje goveda koje čujem?’” (1. Samuelova 15,13.14) … Odgovor je bio sličan onome koji i mi slušamo u takvim prilikama — izgovor, neistina: “Jer je narod poštedio najbolje ovce i najbolja goveda, da ih žrtvuje Jahvi, tvome Bogu.” (1. Samuelova 15,15) Šaul nije rekao “mome”, ili “našem”, nego “tvome” Bogu. Mnogi koji tvrde da služe Bogu imaju isti stav kao Šaul — pokrivaju ambiciozne planove, ponositost i razmetljivost haljinama tobožnje pravednosti. … Samuel je ljutito pogledao Šaula, ali u tom pogledu je bilo i dubokog sažaljenja i neskrivene boli zbog grešnog držanja onoga koga je iskreno volio. Međutim, ta ljubav nije ga smjela ušutkati. … Samuel je tada izgovorio oštre Gospodnje riječi: “Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe, da ne budeš više kralj!” (1. Samuelova 15,23) … O, kako malo njih poznaje takvu žalost srca s kojom se Samuel vratio u Ramu! Bog je položio na njega Šaulovo breme i breme te strašne poruke koju je on morao prenijeti ovom vladaru. Grešnici rijetko kad osjećaju da su pravedno ukoreni. Oni okrivljavaju one koji izgovaraju riječi opomene kao da se radi o nečemu osobnom. U svojoj zaslijepljenosti oni ne vide da svojim tvrdoglavim opiranjem odbacuju posljednju ponudu svjetla i milosti. (Manuscript 1a, 1890.)