Jedan grijeh često povlači za sobom drugi

20. 05. 2016.

“Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: ‘Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio!’” (2. Samuelova 12,5)
Biblija ima malo pohvala za ljude. Malo se prostora posvećuje nabrajanju vrlina čak i najboljih ljudi koji su dosad živjeli. Ova šutnja nije bez svrhe i bez pouke. Sve su dobre osobine koje ljudi posjeduju Božji darovi. Oni čine dobra djela milošću Božjom kroz Krista. … Duh samopouzdanja i samouzvišenja pripremio je put za Davidov pad. U skladu s običajima koji su prevladavali među istočnjačkim vladarima, kraljevima se nije sudilo za zločine koji se nisu opraštali podanicima, monarh nije imao istu obvezu samokontrole kao i podanici. Sve je to umanjilo Davidov osjećaj ogromne težine grijeha. … Čim Sotona uspije odvojiti dušu od Boga, jedinog Izvora sile, on će nastojati pobuditi nesvete želje ljudske tjelesne naravi. … Ali kad se u svom samopouzdanju i udobnosti prestao oslanjati na Boga, David je popustio Sotoni i na svoju dušu navukao mrlju grijeha. … Bat-Šeba, čija se kobna ljepota pokazala kao zamka za kralja, bila je žena Urije Hetita, jednog od Davidovih najhrabrijih i najvjernijih časnika. … Svi su se napori što ih je David uložio da sakrije svoju krivnju pokazali uzaludnim. On se predao Sotoninoj sili. … Činilo se da nema izlaza i on je u svom očaju požurio da preljubu doda i ubojstvo. … Proroku Natanu je zapovjeđeno da Davidu donese poruku ukora. Bila je to izrazito oštra poruka. Malom broju vrhovnika se mogao izreći ovakav ukor a da cijena ne bude sigurna smrt. … Pozivajući Davida kao božanski imenovana čuvara prava svog naroda, prorok je ponovio priču o nepravdi i tlačenju što ih je trebalo ispraviti. … Natan je usmjerio pogled prema kralju i podižući svoju desnu ruku prema nebu, svečano izjavio: “Ti si taj čovjek! … Zašto si”, nastavio je, “prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima?” (2. Samuelova 12,7.9) Krivci mogu pokušati, kao što je David učinio, prikriti svoj grijeh od ljudi, oni mogu nastojati trajno prikriti zlo djelo od ljudskog pogleda ili znanja, ali “sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun” (Hebrejima 4,13). … Prorokov je ukor dirnuo Davidovo srce, savjest je bila probuđena, i on je uvidio svu veličinu svoje krivnje. Njegova se duša pognula u pokajanju pred Gospodom. S drhtavim usnama on je rekao: “Sagriješio sam protiv Jahve.” (Patrijarsi i proroci, str. 605—609)