Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 13”.
1 Ovako mi reče Gospod: »Idi i kupi sebi laneni pȃs i stavi ga oko bokova svojih, ali ga u vodu ne umači.« 2 I ja kupih pȃs po riječi Gospodnjoj, i stavih ga oko bokova svojih. 3 I dođe meni riječ Gospodnja po drugi put govoreći: 4 »Uzmi pȃs koji si kupio, što je oko bokova tvojih, pa ustani, otiđi na Eufrat i sakrij ga ondje u pukotinu stijene.« 5 Ja dakle odoh i sakrih ga na Eufratu, kako mi Gospod zapovjedi. 6 I dogodi se, poslije mnogo dana, da mi Gospod reče: »Ustani, otiđi na Eufrat, pa odande uzmi pȃs za koji sam ti zapovjedio da ga ondje sakriješ.« 7 I odoh na Eufrat te iskopah i uzeh pȃs s mjesta gdje ga bijah sakrio. I gle, pȃs bijaše istrunuo, ne bijaše nizašto. 8 Tada mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 9 »Ovako veli Gospod: Učinit ću da tako istrune ponositost Jude i velika ponositost Jeruzalema. 10 Ovaj zli puk koji odbija slušati moje riječi, koji hodi u okorjelosti srca svojega i ide za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat će kao i taj pȃs koji više nije nizašto. 11 Jer kao što pȃs prianja uz bokove čovjekove, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin uza me prianja,« riječ je Gospodnja, »da mi budu puk i ime i hvala i slava; ali nisu poslušali.« 12 »Zato im reci ovu riječ: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Svaki se mijeh puni vinom.’ A oni će tebi reći: ‘Zar možda ne znamo da se svaki mijeh puni vinom?’ 13 Tada im reci: ‘Ovako veli Gospod: Evo, ja ću pijanošću napuniti sve stanovnike ove zemlje i kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu i svećenike i proroke i sve stanovnike Jeruzalema. 14 I razbit ću ih jednog o drugog, zajedno i očeve i sinove«, riječ je Gospodnja. »Neću ih štedjeti ni žaliti, i neću im se smilovati, nego ću ih uništiti.« 15 Čujte i poslušajte, ne budite oholi, jer Gospod govori. 16 Dajte slavu Gospodu, Bogu svojemu, prije nego spusti mrak i prije nego što se noge vaše spotaknu na gorama mračnim. Jer vi se nadate svjetlosti, a on će je pretvoriti u sjenu smrti i od nje tminu načiniti. 17 Ako li ovo ne poslušate, u potaji će mi duša plakati zbog oholosti vaše i oko moje gorke će suze liti što je stado Gospodnje odvedeno u sužanjstvo. 18 Reci kralju i kraljici: »Ponizite se, sjednite, jer će vijenac slave pasti s vaših glava.« 19 Gradovi Juga bit će zatvoreni i nitko ih otvoriti neće. Sav Juda bit će prognan, prognan posvema. 20 Podignite oči svoje i pogledajte one koji dolaze sa sjevera. Gdje je stado koje ti je predano, ovce slave tvoje? 21 Što ćeš reći kad te bude kaznio? Jer ti si ih učio da budu knezovi i poglavari nad tobom. Neće li te obuzeti bolovi kao ženu kad rađa? 22 Ako pak rekneš u srcu svojemu: »Zašto me ovo snašlo?« Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti se skuti, i pete se tvoje obnažiše. 23 Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju ili leopard pjege svoje? A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite? 24 »Zato ću ih raspršiti ko pljevu koju raznosi pustinjski vjetar. 25 To je tvoja sudbina, dio mjere tvoje od mene«, riječ je Gospodnja, »jer si mene zaboravio i uzdao se u laž. 26 Zato ću ja raskriti i tvoje skute nad licem tvojim da se pokaže sramota tvoja. 27 Vidio sam tvoje preljube i tvoja njištanja, bestidno tvoje bludničenje i gnusobe tvoje na brjegovima i u poljima. Jao tebi, Jeruzaleme! Zar se nećeš očistiti? Dokle još?«