Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 18”.
1 Riječ koja Jeremiji dođe od Gospoda govoreći: 2 »Ustani i siđi u kuću lončarevu, i ondje ću ti objaviti riječi svoje.«3 Siđoh dakle u kuću lončarevu; i gle, on bijaše obavljao posao na lončarskom kolu. 4 Ali bi se posuda što bi je on načinio od gline pokvarila u ruci lončarevoj, stoga bi on od nje iznova načinio drugu posudu, kako je u lončarevim očima bilo prȁvo da učini. 5 Tada mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 6 »Ne mogu li ja s vama činiti kao ovaj lončar, dome Izraelov?« riječ je Gospodnja. »Gle, kako je glina u ruci lončarevoj, tako ste vi u mojoj ruci, dome Izraelov. 7 Kad bih u jednom času objavio za neki narod ili kraljevstvo da ću ga iščupati i satrti i uništiti, 8 i taj bi se narod, protiv kojeg sam govorio, odvratio od svoje zloće, tada bih se ja pokajao za zlo što sam mu ga namislio učiniti. 9 Kad bih pak u nekom času objavio za koji narod ili kraljevstvo da ću ga izgraditi i zasaditi, 10 a on stane činiti što je zlo u mojim očima ne slušajuć’ glasa mojega, tada bih se ja pokajao za dobro što sam rekao da ću mu ga učiniti. 11 Zato sad, molim te, reci ljudima iz Jude i stanovnicima Jeruzalema govoreći: ‘Ovako veli Gospod: Ja vam, evo, spremam zlo i smišljam namisli protiv vas. Odvratite se dakle svaki od zloga puta svojega i popravite svoje putove i djela svoja.’« 12 Ali oni vele: »Uzalud! Jer mi ćemo ići za svojim namislima i činit ćemo svaki prema okorjelosti zloga srca svojega.« 13 Stoga ovako veli Gospod: »Raspitajte se sad među narodima: je li tko takvo što čuo? Strašnu grozotu učini djevica Izraelova. 14 Ostavlja li snijeg libanonski stijenu u polju? Mogu li presušiti hladne vode što teku iz tuđe zemlje? 15 Jer puk moj mene zaboravi; ispraznosti pale kȃd i spotiču se na svojim putovima, na stazama drevnim, da bi hodili stazama i putem neutrtim, 16 da bi zemlju svoju pretvorili u pustoš, trajni povod zviždanju. Tko god njome prođe, zgrozit će se i odmahivati glavom svojom. 17 Raspršit ću ih pred neprijateljem kao vjetar istočni; leđa, a ne lice pokazat ću im u dan pogibli njihove.« 18 Tada rekoše: »Hajde da smislimo nakane protiv Jeremije; jer svećeniku neće nestati Zakona ni mudromu savjeta ni proroku riječi. Hajde da ga udarimo jezikom i ne obaziremo se ni na koju riječ njegovu.« 19 Obazri se na me, Gospode, i poslušaj glas tužitelja mojih! 20 Zar se za dobro zlim uzvraća? Ta oni duši mojoj jamu kopaju! Sjeti se kako sam stajao pred tobom da bih govorio dobro za njih, da bih jarost tvoju odvratio od njih. 21 Zato gladi predaj sinove njihove i krvim prolij snagom mača. I neka žene njihove ostanu jalove i udovice, a muškarci njihovi nek budu pogubljeni nasmrt. Mladići njihovi nek u boju budu udareni mačem. 22 Neka se čuje vapaj iz njihovih kuća kad iznenada na njih dovedeš družinu. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate i nogama mojim zamke namjestiše. 23 Ali ti, Gospode, znaš sav njihov ubilački naum protiv mene. Ne oprosti im bezakonje njihovo i ne izbriši im grijeha pred sobom, nego neka pred tobom budu oboreni. U vrijeme gnjeva svojega tako im učini!