Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 3”.
1 »Kažu: ‘Ako čovjek otpusti ženu svoju i ona ode od njega te pođe za drugoga čovjeka, može li se onaj više vratiti k njoj?’ Ne bi li se ona zemlja sasvim onečistila? A ti si bludničila s mnogim ljubavnicima, a ipak se k meni vraćaš?« riječ je Gospodnja. 2 »Podigni oči svoje ka goletima i vidi: Gdje nisi bila polegnuta? Sjedila si za njih na putovima kao Arapin u pustinji. I svojim si bludničenjima i zloćom svojom onečistila zemlju. 3 Zato se ustaviše pljuskovi i ne bijaše kasnoga dažda. Ali u tebe bijaše čelo žene bludnice, nisi se dala posramiti. 4 Nećeš li odsad vikati k meni: ‘Oče moj, ti si prijatelj moje mladosti! 5 Zar će u svom gnjevu ustrajati dovijeka? Hoće li ga zadržati do kraja?’ Eto, govorila si i činila zle stvari, koliko god si mogla.« 6 I reče mi Gospod u dane kralja Jošije: »Jesi li vidio što učini otpadnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se odaje bludu. 7 A ja rekoh: ‘Nakon svega toga što je učinila, vratit će se k meni’ — ali se ne vrati. I vidje to nevjerna joj sestra Juda. 8 I zbog svih slučajeva kad je otpadnica Izrael počinila preljub vidjeh da je moram otpustiti, te joj dadoh otpusni list. Ali njena se sestra nevjernica Juda ne poboja, nego ode pa se i ona oda bludu. 9 I dogodi se da zbog sramotnosti svoga bludničenja onečisti zemlju, jer je činila preljub s kamenjem i drvljem. 10 No i uza sve to ne vrati se k meni nevjerna joj sestra Juda svim srcem svojim, već samo prijetvorno«, riječ je Gospodnja. 11 I reče mi Gospod: »Otpadnica Izrael pokazala se pravednijom od nevjernice Jude. 12 Idi i viči prema sjeveru ove riječi; pa reci: ‘Vrati se, otpadnice Izraele’, riječ je Gospodnja. ‘Neću pustiti da gnjev moj padne na vas, jer ja sam milosrdan’, riječ je Gospodnja, ‘neću u gnjevu ustrajati dovijeka. 13 Samo priznaj bezakonje svoje, da si sagriješila Gospodu, Bogu svojemu, i putove svoje razasula tuđincima pod svakim zelenim drvetom, i nisi slušala glasa mojega’, riječ je Gospodnja. 14 Vratite se, sinovi odmetnuti«, riječ je Gospodnja, »jer ja sam vaš muž i ja ću vas uzeti — po jednoga iz grada i po dvojicu iz roda — i odvesti vas na Sion. 15 I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas napasati znanjem i razborom. 16 I dogodit će se, kad se u one dane namnožite i razrodite u zemlji«, riječ je Gospodnja, »da se više neće govoriti ‘Kovčeg saveza Gospodnjega’ niti će to komu doći na um; i neće ga se spominjati niti će ga pohoditi, i nikada više neće biti načinjen. 17 U to vrijeme Jeruzalem će zvati ‘Prijestolje Gospodnje’ i svi će se narodi skupiti u njemu, u Jeruzalemu, u ime Gospodnje; i neće više ići za okorjelošću zloga srca svojega. 18 U one dane dom Judin hodit će s domom Izraelovim i zajedno će doći iz zemlje sjeverne u zemlju što je ocima vašim dadoh u baštinu. 19 A ja rekoh: ‘Kako da te postavim među sinove i dadnem ti zemlju priželjkivanu, prekrasnu baštinu vojski narodā?’ Tada rekoh: ‘Ti ćeš me zvati „Oče moj” i nećeš se odvratiti od mene.’ 20 Doista, kao što se žena iznevjeri mužu svojemu, tako se vi iznevjeriste meni, dome Izraelov«, riječ je Gospodnja. 21 Glas se čuje po goletima, plač i preklinjanje sinova Izraelovih; jer su put svoj izopačili, zaboravili Gospoda, Boga svojega. 22 »Vratite se, sinovi odmetnuti, ja ću iscijeliti otpadništvo vaše.« Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Gospod, Bog naš. 23 Doista, prijevara je spasenje s brjegova, s mnogih planina. Doista, u Gospodu, Bogu našemu, jest spasenje Izraelu. 24 Jer ta sramota proždrije trud naših otaca još od mladosti naše: njihova stada i njihova goveda, njihove sinove i kćeri njihove. 25 Lezimo u sramotu svoju pa nek nas poruga naša pokrije! Jer zgriješismo Gospodu, Bogu svojemu, mi i očevi naši, od naše mladosti pa do današnjega dana; i ne poslušasmo glas Gospoda, Boga svojega.