Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 34”.
1 Riječ koja Jeremiji dođe od Gospoda kad Nabukodonosor, kralj babilonski, i sva njegova vojska i sva kraljevstva zemaljska pod njegovom vlašću i svi puci navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove, govoreći: 2 »Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Idi i kaži Cidkiji, kralju Judinu, i reci mu: ‘Ovako veli Gospod: Ja ću, evo, predati ovaj grad u ruke kralja babilonskoga, i on će ga ognjem spaliti. 3 Ni ti nećeš uteći iz ruke njegove, nego ćeš zacijelo biti uhvaćen i predan u ruke njegove. I tvoje će oči gledati oči kralja babilonskoga, i ustima u usta on će s tobom govoriti; i dospjet ćeš u Babilon.’« 4 Ipak čuj riječ Gospodnju, Cidkija, kralju Judin. Ovako za te veli Gospod: »Nećeš od mača poginuti. 5 Umrijet ćeš u miru. I kao što se palilo ocima tvojim, pređašnjim kraljevima koji bijahu prije tebe, tako će paliti i tebi. I naricat će za tobom: ‘Jao gospodaru!’ Jer ja ti obrekoh tu riječ«, izjavljuje Gospod. 6 I prorok Jeremija kaza Cidkiji, kralju Judinu, sve ove riječi u Jeruzalemu 7 dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na sve gradove Judine koji su preostali — na Lakiš i na Azeku, jer su samo još ovi utvrđeni gradovi ostali od gradova Judinih. 8 Riječ koja Jeremiji dođe od Gospoda nakon što kralj Cidkija sklopi savez sa svim pukom koji bijaše u Jeruzalemu da će im proglasiti oslobođenje, 9 da će svaki pustiti na slobodu svoga roba i svaki svoju ropkinju — Hebreja ili Hebrejku — kako nitko ne bi držao u ropstvu Židova, brata svojega.10 I kad svi knezovi i sav puk koji uđoše u taj savez čuše da svaki treba pustiti na slobodu svojega roba i svaki svoju ropkinju kako im više ne bi robovali, poslušaše i pustiše ih. 11 A poslije toga se okrenuše pa uzeše nazad robove i ropkinje koje bijahu pustili na slobodu i prisiliše ih da im budu robovi i ropkinje. 12 Tada Jeremiji dođe od Gospoda riječ Gospodnja govoreći: 13 »Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Ja sam sklopio savez s ocima vašim u dan kad ih izvedoh iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva, govoreći: 14 ‘Po isteku sedam godina neka svaki pusti brata svojega Hebreja, koji ti se prodao i služio ti šest godina; tada ga pusti da ode od tebe slobodan.’ Ali me oci vaši ne poslušaše i ne prikloniše uho svoje. 15 A vi se danas okrenuste i učiniste što je prȁvo u mojim očima proglasivši svaki oslobođenje bližnjemu svojemu; i sklopiste savez preda mnom u Domu koji se mojim zove imenom. 16 Ali se okrenuste i oskvrnuste ime moje, i svatko uze nazad svojega roba i svatko svoju ropkinju koje već bijaste pustili na slobodu, po njihovoj volji, i prisiliste ih da vam budu robovi i ropkinje.« 17 Zato ovako veli Gospod: »Vi mene niste poslušali da proglasite oslobođenje svaki bratu svojemu i svaki bližnjemu svojemu. Evo, ja ću za vas proglasiti oslobođenje«, riječ je Gospodnja, »maču, kugi i gladi. I učinit ću vas užasom svim kraljevstvima zemaljskim. 18 A s ljudima koji su prekršili moj savez, koji nisu ispunili riječi saveza što su ga sklopili preda mnom, postupit ću kao s teletom što ga rasjekoše nadvoje te prođoše između pola njegovih. 19 Knezove Judine i knezove jeruzalemske, posteljnike i svećenike i sav puk zemaljski koji prođe između pola telećih, 20 njih ću dakle predati u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji traže dušu njihovu, a njihova trupla bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 21 I Cidkiju, kralja Judina, i knezove njegove predat ću u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji traže dušu njihovu i u ruke vojske kralja babilonskoga koja se od vas povukla. 22 Evo, ja ću zapovjediti«, riječ je Gospodnja, »i dovest ću ih nazad na ovaj grad; i navalit će na nj, i osvojit će ga i ognjem ga spaliti. A gradove Judine obratit ću u pustoš bez žitelja.«