Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 36”.
1 I dogodi se — četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina — da Jeremiji dođe ova riječ od Gospoda govoreći: 2 »Uzmi sebi svitak knjige i zapiši na nj sve riječi koje ti kazah o Izraelu i o Judi i o svim narodima, od dana kad ti počeh govoriti, od dana Jošijinih, pa do dana današnjega. 3 Možda će dom Judin čuti za sve zlo što sam ga ja namislio njima učiniti, kako bi se odvratili svaki od zloga puta svojega, te im oprostim bezakonje njihovo i grijeh njihov.« 4 Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh zapisa na svitak knjige sve riječi iz usta Jeremijinih što mu ih Gospod govoraše. 5 Potom Jeremija zapovjedi Baruhu govoreći: »Ja sam zasužnjen, ne mogu poći u Dom Gospodnji. 6 Zato idi ti pa na uši puka u Domu Gospodnjemu u dan posta pročitaj iz svitka riječi Gospodnje što si ih zapisao iz usta mojih. A pročitaj ih i na uši svega Jude koji dođe iz svojih gradova. 7 Možda će njihova prošnja dospjeti pred Gospoda pa se svatko odvrati od zloga puta svojega; jer velik je gnjev i srdžba što ju je Gospod prorekao protiv puka ovoga.« 8 I učini Baruh, sin Nerijin, sve kako mu bijaše zapovjedio prorok Jeremija, pročitavši iz knjige riječi Gospodnje u Domu Gospodnjemu. 9 I dogodi se — pete godine Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, mjeseca devetoga — da proglasiše post pred Gospodom svemu puku u Jeruzalemu i svemu puku koji iz gradova Judinih dođe u Jeruzalem. 10 Tada Baruh pročita iz knjige riječi Jeremijine u Domu Gospodnjemu, u sobi Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju, na ulazu u Nove dveri Doma Gospodnjega, na uši svega puka. 11 Kad Mikaja, sin Gemarje, sina Šafanova, ču iz knjige sve riječi Gospodnje, 12 tada siđe u kraljev dvor u sobu pisarovu; kad gle, ondje sjeđahu svi knezovi: pisar Elišama i Delaja, sin Šemajin, i Elnatan, sin Akborov, i Gemarja, sin Šafanov, i Cidkija, sin Hananijin, i svi ostali knezovi. 13 I prenese im Mikaja sve riječi što ih bijaše čuo dok je Baruh čitao iz knjige na uši puka. 14 Tada svi knezovi poslaše k Baruhu Jehudija, sina Netanije, sina Šelemje, sina Kušijeva, govoreći: »Uzmi u ruku svoju svitak iz kojega si čitao na uši puka i dođi.« I Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruku svoju pa dođe k njima. 15 Tada mu rekoše: »De, sjedni i pročitaj je nama na uši.« I Baruh je pročita njima nauši. 16 I dogodi se, kad čuše sve one riječi, da uplašeno pogledaše jedan drugoga te rekoše Baruhu: »Moramo kralju kazati sve ove riječi.« 17 I upitaše Baruha govoreći: »Kaži nam sad, kako si napisao sve ove riječi? Je li to iz njegovih usta?« 18 Nato im Baruh reče: »Iz svojih usta kazivao mi je sve ove riječi, a ja ih crnilom zapisivao u knjigu.« 19 Tada knezovi rekoše Baruhu: »Idi, sakrijte se, ti i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste vi.« 20 I pošto svitak pohraniše u sobu pisara Elišame, odoše kralju u predvorje i kazaše na uši kraljeve sve te riječi. 21 Tada kralj posla Jehudija da donese svitak, i on ga donese iz sobe pisara Elišame. I Jehudi stane čitati na uši kralja i na uši svih knezova koji su stajali oko kralja. 22 A kralj je sjedio u zimskoj kući — bijaše to u devetome mjesecu — a pred njim bijaše zapaljeno ognjište. 23 I dogodilo bi se, kako bi Jehudi pročitao tri ili četiri stupca, da bi ga kralj sjekao pisarskim nožem i bacao u vatru što je gorjela na ognjištu, sve dok cio svitak ne bijaše uništen u vatri što je gorjela na ognjištu. 24 Ali se ni kralj ni itko od slugu njegovih ne uplašiše niti razderaše haljina svojih kad čuše sve te riječi. 25 Pa ipak se Elnatan i Delaja i Gemarja zauzeše kod kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša. 26 Tada kralj zapovjedi Jerahmeelu, sinu Hamelekovu, te Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju; ali ih Gospod bijaše sakrio. 27 I nakon što kralj spali svitak s riječima što ih Baruh bijaše zapisao iz usta Jeremijinih, dođe Jeremiji riječ Gospodnja govoreći: 28 »Ti opet uzmi drugi svitak pa na nj zapiši sve one prijašnje riječi koje bijahu na prvome svitku što ga je Jojakim, kralj Judin, spalio. 29 A Jojakimu, kralju Judinu, reci: Ovako veli Gospod: Ti si spalio onaj svitak govoreći: ‘Zašto si na nj napisao govoreći: Zacijelo će doći kralj babilonski i zatrti ovu zemlju, i istrijebiti iz nje ljude i životinje.’« 30 Zato ovako veli Gospod za Jojakima, kralja Judina: »On neće imati nikoga tko bi sjedio na prijestolju Davidovu, a njegovo truplo bit će bačeno na pripeku obdan i na mraz obnoć. 31 Kaznit ću i njega i potomstvo njegovo i sluge njegove zbog njihova bezakonja; i svalit ću na njih i na stanovnike Jeruzalema i na ljude iz Jude sve zlo što sam ga protiv njih prorekao — jer me nisu poslušali.« 32 Tada Jeremija uze drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, koji iz usta Jeremijinih na nj napisa sve riječi knjige što ju je Jojakim, kralj Judin, spalio u vatri. A uz one, bȋ dodano još mnogo sličnih riječi.