Jeremija 42

10. 03. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 42”.

1 Tada svi zapovjednici vojski i Johanan, sin Kareahov, i Jezanija, sin Hošajin, i sav puk, i malo i veliko, pristupiše 2 te rekoše proroku Jeremiji: »Neka sad molba naša dospije preda te; zauzmi se dakle za nas kod Gospoda, Boga svojega, za sav ovaj ostatak, jer nas od mnoštva ostade malo, kako nas i tvoje oči vide. 3 I neka nam Gospod, Bog tvoj, pokaže put kojim nam je ići i stvar koju nam je činiti.« 4 Nato im prorok Jeremija reče: »Čuo sam vas. Evo, ja ću se zauzeti kod Gospoda, Boga vašega, po vašim riječima. Pa neka bude ovako: kakva god bila riječ koju će vam Gospod odgovoriti, ja ću vam je objaviti. Ni riječ vam neću uskratiti.« 5 Oni pak rekoše Jeremiji: »Neka Gospod bude istinit i vjeran svjedok protiv nas ako u svemu ne postupimo po riječi s kojom će te Gospod, Bog tvoj, k nama poslati. 6 Bio dobar ili loš, mi ćemo poslušati glas Gospoda, Boga svojega, kojemu te šaljemo, da nam dobro bude što poslušasmo glas Gospoda, Boga svojega.« 7 I dogodi se poslije deset dana da Jeremiji dođe riječ Gospodnja. 8 On tada pozva Johanana, sina Kareahova, i sve zapovjednike vojski koji bijahu s njim i sav puk, i malo i veliko, 9 pa im reče: »Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, kojemu me poslaste da preda nj iznesem prošnju vašu: 10 ‘Ako ipak ostanete u ovoj zemlji, tada ću vas sagraditi, a ne razoriti; i posadit ću vas, a ne iščupati. Jer kajem se za sve zlo što sam vam ga učinio. 11 Ne bojte se kralja babilonskoga, od kojega vi sad strahujete. Ne bojte ga se’, riječ je Gospodnja, ‘jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim vas iz ruke njegove. 12 I iskazat ću vam milosrđe, da vam bude milosrdan i vrati vas na zemlju vašu.’ 13 Ako vi pak reknete: ‘Nećemo ostati u ovoj zemlji’, ne slušajuć’ glasa Gospoda, Boga svojega, 14 govoreći: ‘Ne, nego idemo u zemlju egipatsku, da rat više ne gledamo i glas trubni da ne slušamo, i da ne budemo kruha gladni; da, tamo ćemo boraviti’, 15 zato dakle poslušaj sad riječ Gospodnju, ostatče Judin! Ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Ako ste vi doista upravili lica svoja da pođete u Egipat i odete nastaniti se ondje, 16 tada će se dogoditi da će vas mač, kojega se vi toliko bojite, sustići tamo u zemlji egipatskoj; i glad, koje se vi toliko plašite, prionut će za vas tamo u Egiptu te ćete ondje pomrijeti. 17 Tako će biti sa svim ljudima koji budu upravili lica svoja da odu u Egipat da bi se ondje nastanili — pomrijet će od mača, gladi i kuge; i nitko od njih neće preživjeti ni pobjeći od zla što ću ga ja svaliti na njih.’« 18 Jer ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov: »Kao što se gnjev moj i srdžba moja izliše na stanovnike Jeruzalema, tako će se srdžba moja izliti na vas kad dođete u Egipat. I postat ćete prokletstvo i strahota i kletva i ruglo, a ovoga mjesta više nećete vidjeti.« 19 Vama, ostatku Judinu, govori Gospod: »Ne idite u Egipat!« Dobro znajte da sam vas danas opomenuo. 20 Jer vi ste obmanuli duše svoje kad ste me poslali Gospodu, Bogu svojemu, govoreći: »Zauzmi se za nas kod Gospoda, Boga našega, i objavi nam sve onako kako je rekao Gospod, Bog naš — i učinit ćemo.« 21 Ta ja sam vam danas objavio, ali vi ne poslušaste glas Gospoda, Boga svojega, ni bilo što zbog čega me posla k vama. 22 Sad dakle dobro znajte da ćete poginuti od mača, gladi i kuge na mjestu kamo želite otići da se ondje nastanite.