Jeremija 49

17. 03. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 49”.

1 O sinovima Amonovim. Ovako veli Gospod: »Zar Izrael nema sinova? Zar on nema baštinika? Zašto je Milkom baštinio Gada, a puk se njegov nastanio u njegovim gradovima? 2 Zato, evo, dolaze dani«, riječ je Gospodnja, »kad ću učiniti da se čuje ratni poklič u Rabi sinova Amonovih; i ona će postati gomila razvalina, a naselja će joj biti ognjem spaljena. Tada će Izrael zaposjesti baštinu svoju«, veli Gospod. 3 »Kukaj, Hešbone, jer Aj je opustošen! Zavapite, kćeri Rabine, opašite kostrijet! Jadikujte i tumarajte među zidinama, jer Milkom odlazi u prognanstvo zajedno sa svojim svećenicima i knezovima svojim. 4 Što se hvališ u dolinama? Teći će tvojom dolinom, kćeri odmetnice, ti koja se uzdaš u blago svoje govoreći: ‘Tko bi navalio na me?’ 5 Evo, svaljujem na te strahotu«, riječ je Gospodina, Gospoda Nad Vojskama, »odasvud oko tebe; i bit ćete razagnani svatko na svoju stranu, i bjegunce nitko neće skupiti. 6 Ali ću poslije toga vratiti sužnje sinova Amonovih«, riječ je Gospodnja. 7 O Edomu. Ovako veli Gospod Nad Vojskama: »Zar u Temanu više nema mudrosti? U razboritih nestade li savjeta? Je li isparila mudrost njihova? 8 Bježite, okrenite se, nastanite se u dubinama, stanovnici Dedana! Jer ja ću na nj svaliti pogibelj Ezavovu, na vrijeme ću ga kazniti. 9 Da ti dođu berači, ne bi li pabirka ostavili? Da noću dođu tati, rušili bi dok im ne bude dovoljno. 10 Jer ja sam razgolitio Ezava, ja sam mu otkrio tajna mjesta da se ne mogne sakriti. Njegovo je potomstvo razoreno, njegova braća i susjedi njegovi, i nema ga više. 11 Ostavi svoju siročad, ja ću ih održati na životu; i nek se udovice tvoje u me pouzdaju.« 12 Jer ovako veli Gospod: »Gle, oni kojima nije suđeno da ispiju čašu, zasigurno će je ispiti. A ti da si onaj koji bi ostao posve nekažnjen? Nećeš ostati nekažnjen, nego ćeš je zasigurno ispiti. 13 Jer samim se sobom zakleh«, riječ je Gospodnja, »da će Bocra postati pustoš, ruglo, razvalina i kletva, a svi gradovi njezini bit će vječne razvaline.« 14 Čuh vijest od Gospoda i glasnik bȋ poslan k narodima: »Skupite se i pođite na nj, i dignite se u boj! 15 Jer gle, učinit ću te malim među narodima i prezrenim među ljudima. 16 Prevari te strava tvoja, drskost srca tvojega, ti koji živiš u pukotinama stijena i držiš se visokih brjegova; premda gnijezdo svoje svijaš poput orla visoko, i odande ću te strovaliti«, riječ je Gospodnja. 17 »I Edom će postati pustoš; svatko tko prođe njime, zaprepastit će se i zazviždati nad svim ranama njegovim. 18 Kao o zatoru Sodome i Gomore i susjeda njihovih«, veli Gospod, »nitko neće ostati ondje, i sin čovječji u njemu neće boraviti. 19 Gle, kao lav iz naplavka Jordana poći će na boravište jakog, ali ću ga učas iz te zemlje otjerati; i tko je izabranik da ga nad njom postavim? Jer tko je kao ja i tko će meni određivati? I tko je taj pastir koji će stati preda me?« 20 Zato čujte naum Gospodnji što ga je smislio protiv Edoma, i namisli njegove što ih je namislio protiv stanovnika Temana: doista, i najmanje iz stada on će odvući; doista, opustošit će zbog njih boravište njihovo. 21 Od glasa pada njihova zemlja će se zatresti. Vika! Glas njezin čuje se na Crvenome moru. 22 Gle, poput orla diže se i leti, i nad Bocrom krila svoja širi. I u onaj će dan srce junakā edomskih biti kao srce žene u trudovima. 23 O Damasku. Postidješe se Hamat i Arpad, jer zlu vijest čuše. Klonuše. Na moru vlada zabrinutost, ne može se primiriti. 24 Onemoća Damask, okrenu u bijeg i spopade ga strah; tjeskoba i bolovi obuzeše ga kao rodilju. 25 Kako? Nije li napušten grad hvale, grad radosti moje? 26 Zato će mladići njegovi padati na njegovim ulicama, a svi ratnici bit će utišani u onaj dan«, riječ je Gospoda Nad Vojskama. 27 »I zapalit ću oganj među zidinama Damaska, koji će proždrijeti palače Ben-Hadadove.« 28 O Kedaru i o kraljevstvima hacorskim, što ih je potukao Nabukodonosor, kralj babilonski. Ovako veli Gospod: »Ustanite, navalite na Kedar i uništite sinove Istoka! 29 Oduzet će im njihove šatore i stada njihova, zavjese njihove sa svim njihovim posuđem i devama njihovim odvest će k sebi. I dovikivat će im: ‘Užas odasvud!’ 30 Bježite, maknite se daleko, nastanite se u dubinama, žitelji hacorski«, riječ je Gospodnja. »Jer Nabukodonosor, kralj babilonski, smišlja naum protiv vas i nakanu snuje. 31 Ustanite, pođite na narod spokojni koji živi bezbrižno,« riječ je Gospodnja, »što nema vrata ni prijevornice, štoprebiva sam. 32 I deve njihove bit će grabež, a mnoštvo stoke njihove plijen. I rasijat ću ih u sve vjetrove, u najdaljim krajevima; i dovest ću na njih pogibelj sa svih njezinih strana«, riječ je Gospodnja. 33 »I Hacor će postati brlog zmajevski, pustara dovijeka; čovjek ondje neće prebivati, i sin čovječji u njemu se neće nastaniti.« 34 Riječ Gospodnja koja dođe proroku Jeremiji o Elamu, u početku kraljevanja Cidkije, kralja Judina, govoreći: 35 »Ovako veli Gospod Nad Vojskama: ‘Evo, ja ću slomiti lȗk Elamov, prvinu snage njegove. 36 I dovest ću na Elam četiri vjetra s četiri kraja neba, i rasijat ću ih u sve te vjetrove; i neće biti naroda kamo neće doći prognanici elamski. 37 I smest ću Elam pred neprijateljima njihovim i pred onima koji traže dušu njihovu; i svalit ću na njih nesreću, žestinu gnjeva svojega’, riječ je Gospodnja. ‘I pustit ću za njima mač, sve dok ih ne uništim. 38 I postavit ću u Elamu prijestolje svoje, i istrijebit ću odande kralja i knezove’, riječ je Gospodnja. 39 ‘Ali dogodit će se u posljednjim danima da ću vratiti sužnje Elamove’, riječ je Gospodnja.«