Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Job 9”.
1 Nato Job odgovori i reče: 2 »Istina, znam da je tako. Ali kako da čovjek bude pravedan pred Bogom? 3 Ako bi se tkogod htio prepirati s njime, odgovorio mu ne bi ni jednom od tisuću. 4 Srcem je mudar, a snagom silan; tko se njemu odupro i ostao čitav? 5 On je taj koji gore premješta, a one ni ne znaju kad ih u gnjevu svom preokreće; 6 koji potrese zemlju s njezina mjesta da joj se stupovi tresu; 7 koji zapovjedi suncu, i ono ne grane, i koji zvijezde zapečati; 8 koji je sâm razastro nebesa i koračao po valovlju morskom; 9 koji stvori Medvjeda i Kosce, Vlašiće i južne odaje; 10 koji čini djela velika, nedokučiva, i čudesa što im broja nema. 11 Evo, ide kraj mene, a ja ga ne vidim; i prođe, a ja ga ne opazim. 12 Evo, kad ugrabi, tko ga može spriječiti? Tko će njemu reći: ‘Što radiš?’ 13 Bog neće ustegnuti gnjeva svojega, pod njim će se poguriti pomoćnici Rahaba. 14 Kako da mu onda ja odgovorim,koje da izaberem riječi da bih se parbio s njime? 15 Jer da sam i pravedan, ne bih odgovorio, u svojega suca molio bih milost. 16 Da ga zazovem i da mi odgovori, ne bih vjerovao da je glas moj čuo. 17 Jer olujom me satire, i bez razloga rane moje umnožava. 18 Ne dopušta mi da dah svoj povratim, nego me puni gorčinom. 19 Ako je na snagu, gle, on je jak; ako pak na pravdu, tko će za me svjedočiti? 20 Da sam i pravedan, moja bi me usta osudila;da reknem: ‘Ja sam neporočan’, ipak bi mi krivnju dokazala. 21 Jesam li ja neporočan? Ni moja duša ne zna; prezreh svoj život. 22 Sve je to isto; zato i kažem: ‘I neporočna i opaka on zatire.’ 23 Kad bič nenadano umori, smije se iskušenju nedužnih. 24 Zemlja se predaje u ruke opakoga, on sucima njezinim lice zaklanja. Ako to nijeon, tko bi to onda mogao biti? 25 A dani su moji od skoro teče brži: pobjegoše ne videći dobra. 26 Prohujaše ko brodice brze, ko orao kad se na plijen sjuri. 27 Reknem li: ‘Zaboravit ću jadikovku svoju, ostavit ću svoje tužno lice i zasjat vedrinom’, 28 strepim od svih jada svojih, znam da me ti ne držiš nedužnim. 29 Ja sam opak; čemu onda da se mučim nizašto? 30 Kad bih se oprao vodom sniježnicom i ruke svoje u lužini umio, 31 ti bi me tada u jamu zagnjurio, i haljine bi se moje gnušale mene. 32 Jer nije on čovjek kao ja da mu odgovaram, da zajedno idemo na sud. 33 Niti kakva suca ima među nama da ruku svoju stavi na nas dvojicu, 34 da makne od mene šibu njegovu, da me strah od njega više ne bi plašio. 35 Govorit ću, i neću ga se bojati, jer ja znam da sa mnom nije tako.«