Joel 1

8. 03. 2021.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Joel 1”.

1 Riječ Gospodnja koja dođe Joelu, sinu Petuelovu. 2 Čujte ovo, starci; i poslušajte, svi žitelji zemlje! Je li ovakvo što bilo u vaše dane ili pak u dane vaših očeva? 3 Pripovijedajte o ovome svojim sinovima, i vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjemu naraštaju. 4 Što ostavi šaška, izjede skakavac; a što ostavi skakavac, izjede hrušt; a što ostavi hrušt, izjede gusjenica. 5 Probudite se, pijanice, i plačite; i kukajte, sve vinopije, zbog mošta što vam je iz usta otet. 6 Jer na moju je zemlju navalio narod moćan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, a očnjaci mu kao u lavice. 7 Moju je lozu učinio pustom, a moju smokvu raskoljenom; sasma ju je ogolio i odbacio je,mladice su joj pobijeljele. 8 Jadikuj kao djevica opasana kostrijeću za mužem svoje mladosti. 9 Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Gospodnjega. Tuguju svećenici, služnici Gospodnji. 10 Opustošeno je polje, zemlja tuguje, jer je žito opustošeno, vino presahnulo, ulje iščeznulo. 11 Stidite se, ratari, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za ječmom, jer propade žetva poljska. 12 Usahnu loza i uvenu smokva, mogranj i palma i jabuka. Sva su se stabla poljska sasušila; jer presahnu radost među sinovima ljudskim. 13 Opašite se i tužite, svećenici! Kukajte, služnici žrtvenika! Dođite, prenoćite u kostrijeti, služnici Boga mojega! Jer iz Doma Boga vašega nesta prinosnice i ljevanice. 14 Posvetite post, sazovite zbor svečani; skupite starješine i sve žitelje zemlje u Dom Gospoda, Boga svojega, pa zavapite Gospodu. 15 Jao, dane! Jer blizu je dan Gospodnji i dolazi kao zator od Svemogućega. 16 Ne iščeznu li hrana pred našim očima, veselje i radost iz Doma Boga našega? 17 Istrunu zrnje pod svojim grudama, puste su žitnice, porušena spremišta, jer usahnu žito. 18 Kako li stoka uzdiše! Lutaju stada goveda jer nemaju paše; čak i stada ovaca kaznu podnose. 19 Tebi, Gospode, vapijem; jer oganj proždrije pašnjake pustinjske i plamen spali sva stabla poljska. 20 Čak i zvijeri poljske čeznu za tobom, jer rijeke vode presušiše i oganj proždrije pašnjake pustinjske.