„Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću: Egipćanin ga uzme k sebi u kuću.“ (Postanak 39,2)
Božji plan je bio da preko Josipa biblijsku religiju proširi među Egipćanima. Ovaj vjerni svjedok trebao je predstavljati Krista na kraljevskom dvoru. Bog je preko snova razgovarao s Josipom u njegovoj mladosti, nagovještavajući mu visoki položaj na koji će biti pozvan. Da bi spriječila ispunjenje njegovih snova, Josipova braća prodala su ga kao roba, ali je njihovo okrutno djelo doprinijelo ostvarenju snova.
Oni koji pokušavaju spriječiti Božje namjere i protive se Njegovoj volji, mogu privremeno naizgled i napredovati, ali Bog uvijek ostvaruje svoje namjere i pokazat će se tko je vladar Neba i Zemlje.
Josip je smatrao da je njegova prodaja u Egipat najveća nesreća koja ga je mogla zadesiti, ali je uvidio da se mora puno više osloniti na Boga nego u vrijeme kada je bio zaštićen očevom ljubavlju. Josip je donio Boga sa sobom u Egipat i ta činjenica postala je očigledna u njegovom razumnom držanju usred svih žalosnih zbivanja. … Božji je plan da oni koji Ga vole i slave Njegovo ime i sami steknu počasti i da se slava koju su odavali Bogu svojim ponašanjem odrazi u njihovom životu.
Josipov karakter nije se promijenio kada je dobio povjerljiv i odgovoran položaj. On se našao na mjestu na kojem će njegova vrlina zasjati određenim sjajem preko njegovih dobrih djela. Božji blagoslov je počivao na njemu u kući i izvan nje. Sve odgovornosti u Potifarovoj kući bile su stavljene u njegove ruke. U svemu tome on je pokazao nepokolebljivo poštenje zato što je volio Boga i bojao Ga se.
Nalazeći se u društvu učenih ljudi, stjecao je znanstvene spoznaje i učio jezik. To je bila njegova praktična škola, tako da je u ranoj muževnoj dobi bio osposobljen za mjesto prvog čovjeka u egipatskoj vladi. Proučavao je podatke koji će mu biti potrebni za obavljanje njegove buduće odgovorne dužnosti. On je prikupio svu mudrost, znanje i taktičnost koje su mu okolnosti omogućile, a njih nije bilo malo. Ipak, njegovo srce ostalo je čvrsto uz Boga. Sjedinilo se ljudsko znanje i božanska mudrost i on je postao sjajno svjetlo, odraz sjajnih zraka Sunca Pravednosti usred guste tame neznaboštva. Ovdje je hebrejska religija pokazala sasvim drugačiji karakter od religijskih obreda i idolopokloničkih običaja Egipćana. (Youth’s Instructor, 11. ožujka 1897.)