Juda, sebični učenik

“Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju. Jer je Isus od početka znao koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.” (Ivan 6,64)
“Dok je Isus pripremao učenike za rukopoloženje, jedan koji nije bio pozvan nastojao im se nametnuti. Bio je to Juda Iskariotski, čovjek koji je tvrdio da je Kristov sljedbenik. … Juda je vjerovao da je Isus Mesija i pridruživši se apostolima, nadao se da će osigurati sebi visok položaj u novom kraljevstvu. … Učenici su željeli da Juda postane jedan od njih. Imao je izgled koji je ulijevao poštovanje, bio je oštrouman, djelotvoran i darovit i oni su ga preporučili Isusu kao čovjeka koji će Mu pružiti značajnu pomoć u radu. … Kasniji će im Judin život pokazati koliko je opasno dopustiti bilo kakvom svjetovnom prosuđivanju da djeluje u odlučivanju o podobnosti ljudi za Božje djelo. … Ipak, kad se pridružio učenicima, Juda nije bio neosjetljiv prema ljepoti Kristova karaktera. Osjećao je utjecaj božanske sile koja je privlačila duše Spasitelju. … Spasitelj je čitao Judino srce; On je znao dubinu grijeha kojem će Juda podleći ako ga Božja milost ne oslobodi. Povezujući ovog čovjeka sa sobom, On ga je postavio tamo gdje je iz dana u dan mogao biti doveden u dodir s izvorom nesebične ljubavi. Kad bi otvorio svoje srce Kristu, božanska milost izgnala bi demona sebičnosti, pa bi čak i Juda mogao postati podanik Božjeg kraljevstva. Bog uzima ljude takve kakvi jesu … i priprema ih za svoju službu ako žele prihvatiti Njegov red i učiti od Njega. Oni nisu izabrani zato što su savršeni, već unatoč svojem nesavršenstvu; zahvaljujući poznavanju i vršenju istine, Kristovom milošću mogu biti preobraženi u Njegovo obličje. Juda je imao iste prilike kao i drugi učenici. Slušao je iste dragocjene pouke. Međutim, vršenje istine kao što je Krist zahtijevao razilazilo se s Judinim željama i ciljevima te on nije želio napustiti svoje zamisli da bi primio mudrost s Neba.” (Isusov život, str. 231,232)