Kad srce otvrdne prema Bogu

“Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima.” (Izlazak 14,8)
Kada je svjetlo od Boga, jako i silno, došlo da obznani velikog Ja Jesam, faraon je bio prisiljen da se pokori. Ali čim je pritisak uklonjen, njegovo nevjerovanje se vratilo i pomutilo veliko svjetlo koje je Bog dao. Kada je odbio dokaz na koji je ukazivalo prvo čudo, posijao je sjeme nevjerovanja koje je, prepušteno svojem prirodnom razvoju, donijelo žetvu iste vrste. Nakon toga faraon više nije mogao biti osvjedočen nikakvim pokazivanjem Božje sile. Srce ovog vladara je otvrdnulo i, korak po korak, napredovalo u nevjerovanju sve dok u prostranom egipatskom kraljevstvu prvorođeni sinovi, ponos svakog kućanstva, nisu pali kao žrtve. Čak i nakon toga on je sa svojom vojskom požurio za Izraelcima. Pokušao je vratiti narod koji je oslobođen rukom Svemogućega, ali se borio protiv Sile veće od bilo koje ljudske sile i zajedno sa svojom vojskom nestao u dubinama Crvenog mora. Oni koji se prezrivo odnose prema Božjem zakonu, čine isti grijeh kao i faraon. Oni otvrdnjuju svoje srce. Božji glas se odbacuje zbog ljudskih teorija, sotonskih prijedloga i obmana. Duhu Svetome pruža se otpor i On se zanemaruje. Grijesi otaca bivaju pohođeni na njihovoj djeci. … Božji Duh drži zlo pod vlašću savjesti. Kad se ljudi uzdignu iznad utjecaja Duha, oni žanju bezakonje. … Opomene imaju sve manje utjecaja na njih. Oni postupno gube Božji strah. Siju u tijelu i žanju pokvarenost. Rod sjemena koji su sami posijali sazrijeva. … Njihovo mesno srce postaje kameno. Odupiranje istini utvrđuje ih u grijehu. … Svi trebaju biti svjesni što je to što donosi propast duši. To nije neka odluka koju je Bog donio protiv ljudi. On nije taj koji ih čini duhovno slijepim. Bog daje dovoljno svjetla i dokaza kako bi omogućio ljudima da razlikuju istinu od zablude, ali On nikoga ne prisiljava da se opredijeli za istinu. On daje ljudima slobodu da izaberu dobro ili zlo. Ali ako se oni ipak ogluše o dokaze koji bi njihovo prosuđivanje usmjerili na dobar put, i jedanput izaberu zlo, sljedeći put će to učiniti još spremnije. Svaki sljedeći put još će se odlučnije odupirati Bogu i zauzimati za Sotoninu stranu. I nastavit će tim putem sve dok se ne utvrde u zlu i ne povjeruju da je laž koju su njegovali istina. (Manuscript 126, 1901.; Sermons and Talks, 183,184)