Kako da rastemo

3. 10. 2013.

“Štoviše, rastite u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista!” (2. Petrova 3,18)

Prednost je mladih da rastu u duhovnoj milosti i znanju dok rastu u Isusu. Mi ćemo se sve bolje upoznavati sa Isusom ako s dubokim zanimanjem budemo proučavali Pisma i ako zatim budemo pošli putovima istine i pravednosti koji su nam u Njemu otkriveni. Oni koji ustrajno rastu u milosti, bit će čvrsti u vjeri i stalno će napredovati.
U srcu svakog mladog čovjeka koji je odlučio postati učenik Isusa Krista treba se javiti želja da dostigne najviši kršćanski ideal, da bude Kristov suradnik. Ako sebi postavi cilj da bude u broju onih koji će se bez mane pojaviti pred Božjim prijestoljem, treba stalno napredovati. Jedini način da ostane jak jest da svakoga dana napreduje u duhovnom životu. Vjera će jačati ako pobjeđuje svaki put kad se suoči sa sumnjama i preprekama. Istinsko posvećenje je progresivno. Ako želimo napredovati u milosti i u poznavanju Isusa Krista, trebamo iskoristiti svaku prednost i svaku priliku da steknemo više znanja o životu i karakteru Isusa Krista.
Vjera u Isusa će rasti ako se budemo bolje upoznali sa svojim Otkupiteljem tako što ćemo razmišljati o Njegovom bezgrešnom životu i Njegovoj beskrajnoj ljubavi. Najveću moguću sramotu nanosimo Bogu ako govorimo da smo Njegovi učenici iako se udaljujemo od Njega, iako se ne hranimo niti krijepimo Njegovim Svetim Duhom. Kad rastemo u milosti, mi ćemo uživati da prisustvujemo vjerskim sastancima i da pred vjernicima radosno svjedočimo o Kristovoj ljubavi. Bog svojom milošću može umudriti mladog čovjeka, može i djeci dati znanja i iskustva. Oni svakoga dana mogu rasti u milosti. (MYP, str. 121,122)
Sve dok svoj pogled budemo upravljali na Začetnika i Svršitelja svoje vjere, bit ćemo sigurni. Naša ljubav mora pripadati onome što je gore, a ne onome što je na Zemlji. Vjerom se moramo uzdizati sve više i više u dostizanju Kristovih vrlina. Razmišljajući svakodnevno o Njegovoj nenadmašnoj privlačnosti, izrastat ćemo sve više u Njegovo slavno obličje. I dok tako budemo živjeli u zajedništvu s Nebom, uzalud će Sotona bacati svoje mreže da nas uhvati. (Isto, str. 104)