“Kamenje će vikati!”

Biblija 4. 06. 2012.

Prašnjave iskopine pričaju zanimljivu i vrlo uzbudljivu pripovijest. Stare civilizacije, mrtve već tisućljećima, glasno dovikuju čovjeku dvadesetog stoljeća svoju besmrtnu poruku. Arheolozi već dva stoljeća istražuju  po Bliskom istoku, toj kolijevci civilizacije. Možda je Isus mislio na ova strpljiva iskopavanja kad je rekao: “Kažem vam, ako oni ušute, kamenje će vikati.” (Luka 19,40)

Danas bezbrojni glasovi iz davne prošlosti uvjerljivo svjedoče suvremenom čovjeku o sjaju i veličini zaboravljenih civilizacija. Među njima je Merneptin kamen pisan egipatskim hijeroglifima; najraniji i jedini hijeroglifski dokument u kome se spominje ime Izrael. Zatim je tu i crni obelisk asirskog kralja Salmanasara III. (858.—824. p.n.e.); zanimljivi spomenik na kojem se nalazi jedini do danas poznati slikovni prikaz nekog izraelskog vladara. Moapski kamen sadrži natpis moapskog kralja Meše, pisan starim hebrejskim pismom, i potvrđuje biblijsko izvješće iz 3. i 4. poglavlja Druge knjige o Kraljevima. Značajan je i pronalazak papirusa s otoka Elefantine u Egiptu, koji potvrđuju točnost  izvješća iz Ezrine i Nehemijine knjige.

Putovanja u prošlost mogu biti vrlo zanimljiva i otkriti nam nove vidike. Planina Ebal nalazi se u neposrednoj blizini današnjeg grada Nablusa. Imao sam prednost da u ljeto 1985. godine kao član arheološke ekspedicije vršim iskapanja na toj planini. Ekspedicija se sastojala od 35 članova — profesora i studenata iz raznih zemalja svijeta. Voditelj ekspedicije bio je profesor arheologije na Sveučilištu u Haifi, dr. Adam Zertal, mladi i vrlo talentirani arheolog. Radili smo vrlo pažljivo i predano. Ustajali smo u četiri sata ujutro da bismo u svježini jutra pretraživali mjesto na kojem su nekada živjeli stari Izraelci. Sunce se javljalo s druge strane rijeke Jordan. Iskapajući u svom točno određenom kvadratu, razmišljao sam o vremenu od prije 3.400 godina, kada su na tom mjestu na planini Ebal, Jozua Nunov i izraelski narod gradili oltar.

Ebal je ogromna planina čiji masiv zauzima prostor od oko 18 km2. Nalazi se u južnom dijelu zemlje što je nekad pripadala Manasijinom plemenu. To je najviša planina u sjevernoj Samariji, s nadmorskom visinom od 940 m. Južno od Ebala nalazi se planina Gerizim. Između te dvije planine je vrlo duboka i prirodno akustična Sihemska dolina. Mojsije je dao upute Izraelcima da, kada uđu u obećanu zemlju, sakupe na planini Ebalu veliko kamenje, da na njemu napišu riječi Zakona, i da od njega načine oltar. Upute su također zahtijevale da se šest plemena postavi na obronku planine Ebal pokraj oltara i da Leviti izgovore prokletstva koja će snaći sve one koji se ne budu držali Zakona. Drugih šest plemena trebalo se postaviti na planini Gerizimu, te da se izgovore blagoslovi. (Ponovljeni zakon 27,1-26; 28,1.13) Po ulasku u Kanaansku zemlju Izraelci su ispunili ovu naredbu. (Jošua 8,30-35) Jošuin oltar na Ebalu je jedini oltar sagrađen prema posebnim uputama koje   je dao Mojsije.

Arheološka iskopavanja na Ebalu, započeta još u rujnu 1982. godine, dala su izvanredne rezultate. Na sjeveroistočnoj strani, na drugoj stepenici planine, pronađena je vrlo lijepo očuvana građevina četverokutnog oblika, sagrađena od velikog neklesanog kamenja. Dojmljiva je veličina ovog objekta: dužina 10 m, širina 8 m, debljina zidova 1,5 m, a visina preko 3 m.

U unutrašnjem dijelu građevine pronađena je velika količina pepela i kostiju. Kosti su bile poslane na znanstveno ispitivanje i utvđeno je da su to kosti muš    ke teladi, ovaca i koza. Životinje su spaljivane na otvorenoj vatri — na oltaru. Ako imamo na umu upute zapisane u Ponovljenom zakonu, vrlo lako možemo doći do zaključka da se radi baš o oltaru koji je sagradio Jošua prema Mojsijevim uputama.

Iz svega što je dosad pronađeno na Ebalu, zajedno s ovim vrlo dobro očuvanim oltarom, uočava se da je ovo mjesto divan spomenik vremena i prostora u kom je Izrael postao Božji izabrani narod. Za svakog biblijskog arheologa je uspoređivanje biblijskog teksta s arheološkim pronalascima veliko nadahnuće. Svi znanastveni dokazi se vrlo lijepo uklapaju u biblijsko izvješće. Tako je to i s oltarom na planini Ebal. Tri presudna čimbenika koja sve elemente dovode u neposrednu vezu jesu: vrijeme, priroda mjesta i lokacija. Uzmemo li ih u obzir, sa sigurnošću možemo reći — uvažavajući sve neposredne znanstvene dokaze — da mora postojati veza između pouzdane, važne i autentične biblijske tradicije koja planinu Ebal označava kao središnje mjesto sastajanja izraelskih plemena, s jedne strane; i pronađenog oltara, s druge strane. Na Ebalu se nalazi ne samo potpun prototip izraelskog oltara, već i više od toga: biblijsko mjesto na kojem je Jošua sagradio oltar.

Nijemi spomenici iz daleke prošlosti doista postaju vrlo glasni! Mnogobrojni znanstvenici prenose današnjem svijetu izvještaje iz drevne prošlosti s mnogih jezika: staroegipatskog (hijeroglifskog), babilonskog, sumerskog, hetitskog i hebrejskog. U velikim muzejima svijeta pohranjene su čitave kraljevske biblioteke, prepiske uvaženih ljudi, važni natpisi i mnoštvo glinenih klinopisnih pločica. Ovi materijali omogućuju nam proučavanje i provjeravanje činjenica koje potvrđuju istinitost i točnost biblijskog izvještaja.

Isus je svojim učenicima preporučio proučavanje Biblije. On i nama preporuča ovo štivo kao pouzdanu božansku objavu koja vodi k vječnom životu: “Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za mene.” (Ivan 5,39)

Mr. Drago Obradović