Kao i svi drugi

20. 05. 2017.

“Ne! Hoćemo da kralj vlada nad nama! Tako ćemo i mi biti kao svi narodi.” (1. Samuelova 8,19.20)
“Izraelci su od Samuela zahtijevali kralja da bi bili poput ostalih naroda. Time što su pokazali veću želju za despotskom monarhijom nego za mudrom i blagom Božjom vladavinom pod nadležnošću Njegovih proroka, pokazali su veliki nedostatak vjere u Boga i povjerenja u Njegovu providnost da će podići odgovarajuće vladare koji će ih voditi i vladati zemljom. Budući da su djeca Izraelova bila poseban Božji narod, njihov oblik vladavine znatno se razlikovao od vladavine okolnih naroda. Bog im je dao uredbe i zakone i birao vladare kojima je narod trebao biti poslušan u Gospodinu. U svim poteškoćama i složenim prilikama, od Boga su trebali tražiti savjet. Njihov zahtjev da dobiju kralja značio je buntovno odvajanje od Boga, svojeg vođe. Bog je znao da takav oblik vladavine nije najbolji za Njegov izabrani narod. … Ako bi se srce njihovog kralja ponijelo i odvojilo od Boga, on bi ih odveo u pobunu protiv Njega. Gospodin je znao da nitko ne može zauzeti položaj kralja i primiti počasti koje se kralju obično ukazuju, a da se pritom ne uzdigne i da mu se njegovi putovi ne učine pravi dok zapravo čini grijeh protiv Boga.” (Spiritual Gifts, str. 65,66) “Bog je odvojio Izraela od svih drugih naroda da bi ga učinio svojim posebnim blagom. Ali zanemarujući ovu veliku čast, oni su gorljivo željeli oponašati primjer neznabožaca! Težnja da se prilagodimo svjetovnom ponašanju i običajima i danas postoji među onima koji sebe nazivaju Božjim narodom. Kad napuste Gospodina, oni počinju težiti za dobicima i častima ovoga svijeta. Kršćani neprekidno nastoje oponašati običaje onih koji obožavaju boga ovoga svijeta. Mnogi tvrde da se udruživanjem s ljudima ovog svijeta i prilagođavanjem njihovim običajima može izvršiti snažniji utjecaj na neznabošce. Ali svi koji idu ovim putem odvajaju se od Izvora sve snage. Postavši prijatelji svijeta, oni su neprijatelji Božji.” (Patrijarsi i proroci, str. 510,511)