Kao što je Isus rastao

1. 10. 2013.

“Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu.” (Luka 2,40)

On, Veličanstvo Neba, Kralj slave, postao je novorođenče u Betlehemu i neko je vrijeme, kao bespomoćno djetešce bio povjeren brizi svoje majke. U djetinjstvu je govorio i postupao kao dijete, poštujući svoje roditelje i spremno izvršavajući njihove želje. Ali, od samog početka svojeg umnog razvitka, stalno je rastao u milosti i u spoznaji istine.
Roditelji i učitelji bi trebali nastojati usmjeravati sklonosti mladih tako da oni, na svakom stupnju razvoja u svojem životu, zrače ljepotom koja odgovara tom razdoblju, razvijajući se prirodno, kao biljke u vrtu. (Odgoj, str. 95,96)
Kao dijete, Isus se odlikovao posebno privlačnom naravi. Njegove uslužne ruke uvijek su bile spremne poslužiti drugima. On je pokazivao nepokolebljivu strpljivost i istinoljubivost koja nikada ne bi žrtvovala čestitost. U načelu čvrst kao stijena, Njegov je život otkrivao vrlinu nesebične ljubaznosti.
Isusova majka pratila je budnim okom razvitak Njegovih snaga i zamijetila na Njegovu karakteru pečat savršenstva. S radošću se trudila da bodri taj bistar i prijemčiv um. Posredovanjem Svetoga Duha primila je mudrost za suradnju s nebeskim silama u razvitku ovog Djeteta, koje je moglo svojim Ocem smatrati samo Boga. … S njezinih usana i iz proročkih svitaka On je naučio nebeske istine. One iste riječi što ih je sam izgovorio Mojsiju za Izraela, sad je usvajao na krilu svoje majke. … Uz to, pred Njim je bila otvorena i velika knjižnica stvorenih Božjih djela. On koji je načinio sve, proučavao je pouke što ih je Njegova vlastita ruka napisala na zemlji, moru i nebu. … Nebeska bića bila su Njegovi pratitelji, a On je njegovao svete misli i zajednicu. Od trenutka kad je postao svjestan okoline, On je neprekidno rastao u duhovnoj vrlini i poznavanju istine.
Svako dijete može steći znanje kao što ga je Isus stekao. Dok se pokušavamo upoznati s našim nebeskim Ocem uz pomoć Njegove Riječi, anđeli će nam se približiti, naš će um ojačati, naš se karakter uzdići i oplemeniti. Postat ćemo sličniji Spasitelju. (Isusov život, str. 42—44)