““Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji čine zlo.”“ (Izreke 10,29)
Da smo od samog početka hodili po Božjim savjetima, još bi se mnoge tisuće obratile na sadašnju istinu. Međutim, mnogi su gradili neravne staze za svoje noge. Braćo moja, gradite prave putove, da hromi ne budu od njih odvraćeni. Neka nitko ne ide neravnim putovima koje je već netko drugi napravio, jer na taj način ne samo što će sam otići stranputicom, već će tu iskrivljenu stazu učiniti prohodnijom za druge koji ga slijede. Odlučite da ćete, što se vas tiče, hoditi stazom poslušnosti. Uvjerite se da zasigurno stojite pod širokim zaklonom Svemogućega. Shvatite da se Gospodnje osobine moraju otkriti u vašem životu i da u vama mora biti ostvareno djelo oblikovanja karaktera po božanskom uzoru. Prepustite se vodstvu Onoga koji je Glava svima.
Mi obavljamo svoje djelo za sud. Budimo Isusovi učenici. Svakog trenutka potrebno nam je Njegovo vodstvo. Na svakom koraku trebamo se pitati: ““Je li ovo Gospodnji put?”“ a ne: ““Je li to put čovjeka koji stoji iznad mene?”“ Nas jedino treba zanimati hodimo li Gospodnjim putem.
Bog će poštovati i podupirati svaku vjernu, ozbiljnu dušu koja nastoji hoditi pred Njim u savršenstvu Kristove milosti. On nikada neće napustiti niti zaboraviti nijednu poniznu, uzdrhtalu dušu. Hoćemo li povjerovati da će On raditi na našim srcima? Da će nas, ako Mu to dopustimo, očistiti i posvetiti, da po Njegovom bogatom milosrđu budemo osposobljeni za Njegove suradnike? Možemo li na osnovi oštroumnog, svetog shvaćanja procijeniti snagu Njegovih obećanja, i biti na njima zahvalni, ne zbog toga što smo dostojni, nego zato što se živom vjerom oslanjamo na Kristovu pravednost? (MS 96, 1902.)
Nema ničeg tako velikog i silnog kao što je Božja ljubav prema onima koje On naziva svojom djecom. (RH, 15. ožujka 1906.)