Krist je iskupio Adamov sramotan pad

“Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti.” (1. Korinćanima 15,22)
Krist je nazvan drugim Adamom. U čistoći i svetosti, povezan s Bogom i ljubljen od Boga, On je počeo na istom mjestu kao i prvi Adam. Međutim, prvi Adam je u svakom pogledu bio u povoljnijem položaju od Krista. U Edenu se o svetom paru čudesno brinuo Bog koji ih je ljubio. Sve u prirodi bilo je čisto i neokaljano. U Edenskom vrtu raslo je voće, cvijeće i raskošno drveće. Sve što je Adamu i Evi trebalo bilo im je dano u izobilju. Ali došao je Sotona i naveo ih da posumnjaju u Božju mudrost. On je njihovog nebeskog Oca i Gospodara optužio za sebičnost jer im je, da bi iskušao njihovu vjernost, zabranio da jedu s drveta spoznaje. Eva je podlegla kušnji, a Adam je prihvatio zabranjeni plod iz ruke svoje žene. Pao je na najlakšem ispitu koji im je Bog mogao dati kako bi provjerio njegovu poslušnost i nad ovim svijetom otvorile su se ustave zla. On je imao svetu narav, bio je bezgrešan, čist i neiskvaren, ali je pao poslušavši prijedloge neprijatelja i tako je njegovo potomstvo postalo zlo. … Kada je došao Krist, ovaj svijet je bio nevjeran Bogu, potpuno pokvaren i obilježen pobunom protiv Stvoritelja. Veliki varalica provodio je svoje djelo sa silnom snagom, sve dok na Zemlju nije pala kletva grijeha. Ljudi su bili iskvareni Sotoninim zamislima. … Dok je za sebe tvrdio da je milostiv, dobar i istinit, Sotona je vlastite osobine pripisivao Bogu. Na takvo izvrtanje istine moralo se odgovoriti, ono se moralo razotkriti kao laž, i to preko Krista koji je uzeo ljudsku narav. Sotona je Krista kušao neusporedivo okrutnije nego Adama, i to u okolnostima koje su u svakom pogledu bile mnogo izazovnije. … Ali Krist je iskupio Adamov sramni pad i spasio svijet. Zato postoji nada za sve one koji dolaze Kristu i prihvaćaju Ga kao svojega osobnog Spasitelja. … Ovaj svijet se grijehom odvojio od Neba, ali je Krist premostio taj jaz i ponovno povezao Zemlju s Nebom. On je u ljudskoj naravi očuvao čistoću svojeg božanskog karaktera. Živio je po Božjem zakonu i poštovao ga u svijetu grijeha, pokazujući svjetovima koji nisu pali, cijelom svemiru, Sotoni i Adamovim palim sinovima i kćerima da Njegovom milošću ljudski rod može vršiti Božji zakon! On je došao utisnuti vlastitu božansku narav, svoj božanski lik u dušu koja se kaje i vjeruje. (Manuscript 20, 1898.; Manuscript Releases 8, 39—41)