Krist nam je obećao mir

20. 09. 2011.

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Isus poziva umorne i natovarene Adamove sinove i kćeri da dođu k Njemu i stave na Njega svoj teret. Ali mnogi koji čuju ovaj poziv, unatoč tome što uzdišu za odmorom, ipak kreću starim neravnim putom, čvrsto grleći svoj teret i privijajući ga uz srce. Isus ih ljubi i čezne da njih i njihove terete ponese u svojim snažnim rukama. On će ukloniti strahove i nesigurnosti koje im kradu mir i odmor, ali oni najprije moraju doći k Njemu i reći Mu tajne koje pritišću njihovo srce. On poziva svoj narod da iskaže povjerenje kao dokaz svoje ljubavi prema Njemu. Dar poniznog i vjernog srca dragocjeniji Mu je od svega što bogatstvo može pridonijeti. Kad bi Mu došli u jednostavnosti i s povjerenjem kakvim dijete dolazi svojim roditeljima, božanski dodir Njegovih ruku oslobodio bi ih njihovog tereta.

Naš suosjećajni Spasitelj Isus je Put, Istina i Život. Zašto ne bismo prihvatili Njegovu milostivu ponudu, vjerovali Njegovim riječima obećanja i ne otežavali svoj život? Kristove staze su staze miline i sve su pune spokoja. Ako smo do sada za svoje noge birali teške staze i nosili teški teret briga u priskrbljivanju blaga na ovoj Zemlji, promijenimo se i slijedimo stazu koju je Isus pripremio za nas.

Mi nismo uvijek spremni doći k Isusu s našim kušnjama i poteškoćama. Ponekad svoje probleme izreknemo u ljudske uši i jadamo se onima koji nam ne mogu pomoći, a propuštamo se povjeriti Isusu koji može promijeniti naše staze nevolja u one pune radosti i mira. O kad bi svi, svećenici i narod, donijeli svoje breme i nevolje Isusu koji čeka da ih primi i podari im mir i odmor! (Signs of the Times, 17. ožujka 1887.)

Odreći se vlastite volje i svojega vlastitog puta je užasno teška borba. Ali ako tu lekciju naučite, naći ćete spokojstvo i mir. Ponos, sebičnost i častoljublje se moraju pobijediti, a vaša volja mora nestati u Kristovoj volji. Cijeli život može vam tako postati neprekidna žrtva ljubavi, svaki postupak očitovanje nesebičnosti, a svaka riječ izraz ljubavi. Kao što životvorni sok iz trsa struji kroz svaku lozu dopirući do najdalje žilice i do najvišeg lista na vrhu, tako Kristova milost i ljubav ispunjavaju dušu unoseći svoje vrline u svaki dio bića i prožimajući svaki pokret tijela i uma. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 5, str. 1091,1092)