Kristov utjecaj

3. 09. 2014.

““Kad vide Petrovu i Ivanovu neustrašivost i saznadu da su neuki i priprosti ljudi, počnu se diviti. Prepoznali su u njima Isusove pratioce, ali im nisu mogli ništa odgovoriti.”“ (Djela 4,13)

Kada je Krist bio na Zemlji, nije uputio ribare da ostave svoje mreže i čamce i odu židovskim učiteljima da se pripreme za službu Evanđelja. Idući pokraj Galilejskog jezera, ““opazi dvojicu braće, Šimuna, zvanog Petra, i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more — bili su, naime, ribari — pa im reče: ‘Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!’ Oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim. Idući odatle dalje, opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim.”“ (Matej 4,18-22)
Izuzetna je ova trenutačna poslušnost, bez ijednog pitanja, bez ijednog obećanja zarade. Međutim, Kristove su riječi bile poziv koji je obuhvatio sve što je On smatrao da je potrebno. Bilo je poticajnog utjecaja u Njegovim riječima. Nije bilo dugih objašnjenja, već je ono što je rekao imalo veliku pokretačku snagu. …
Krist će ove skromne ribare, u vezi sa samim sobom, učiniti sredstvom za otimanje ljudi iz službe Sotoni i, čineći_ih svojim vjernicima, učiti ih o Božjem kraljevstvu. U ovom poslu oni će postati Njegovi suradnici, ribari ljudi. …
Krist je izabrao ono što je ludo pred svijetom — one koje je svijet proglasio neukima i neznalicama — da posrami ono što je mudro. Učenici su bili neuki u rabinskoj tradiciji, ali s Kristom kao svojim Primjerom i Učiteljem, oni su stjecali obrazovanje najvišeg reda jer su imali pred sobom božanski Primjer. Krist im je iznosio istine od najvećeg značenja.
One koje Bog koristi da obavljaju službu za Njega, On će na svoj način osposobiti za taj zadatak. Oni koji propovijedaju Krista moraju svakodnevno učiti od Krista kako bi razumjeli tajnu spašavanja i služenja dušama za koje je On umro. … Oni u svim životnim pojedinostima moraju slijediti Njegov način rada pokazujući nježno suosjećanje prema ljudima i strogost prema svakom zlom djelu. (Letter 53, 2. veljače 1905.)