““Da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela.”“ (Efežanima 4,12)
Bog je ljubav. Ljubav Oca i Sina treba biti osobina svakog vjernika. Božja riječ je kanal kroz koji se božanska ljubav prenosi čovjeku. Božja istina je posrednik preko kojeg se doseže ljudski um. Sveti Duh se daje onom ljudskom biću koje surađuje s božanskim predstavnicima. On preobražava um i karakter, omogućavajući čovjeku da izdrži i da vidi Onoga koji je nevidljiv. U savršenoj ljubavi može se uživati samo vjerom u istinu i primanjem Svetoga Duha. …
Krist se molio da Njegovi učenici shvate važnost ljubavi koju je izrazio dajući svoj život za svijet. Želio je da razumiju nešto u vezi s Njegovom beskonačnom žrtvom. Da su potpunije shvatili Njegovu samopožrtvovnu ljubav, nikada ne bi pali u otuđenje i sukobe.
Pozivam sve koji tvrde da vjeruju u sadašnju istinu da je vrše. Ako to budu činili, imat će izrazitiji i jači utjecaj na dobro. Svijet će vidjeti da je ljubav koju pokazuju vjernici, središnje i prevladavajuće načelo Kristovih sljedbenika. Kristolika ljubav spaja srce sa srcem. Istina privlači ljude u zajedništvo. Ona dovodi u sklad i jedinstvo sve koji imaju iskrenu, živu vjeru u Spasitelja. Krist je predvidio da se svi koji vjeruju u Njega razvijaju i postaju snažni družeći se u zajednici s drugima. Svi koji nesebično rade u Gospodarovoj službi, nose svijetu vjerodajnice da je Bog poslao svojeg Sina na Zemlju.
Iako u društvu kršćana ujedinjenih u crkvenoj zajednici svi nemaju iste talente, dužnost je svih da rade. Talenti se razlikuju, ali je svakom čovjeku povjeren njegov posao. Svi ovise o Kristu u Bogu. On je slavna Glava svih skupina i slojeva ljudi povezanih vjerom u Božju riječ. Vezani zajedničkim vjerovanjem u nebeska načela, oni svi ovise o Njemu, Začetniku i Završitelju njihove vjere. On je uobličio načela koja dovode do općeg jedinstva, sveobuhvatne ljubavi. Njegovi sljedbenici trebaju razmišljati o Njegovoj ljubavi. Oni ne bi trebali odustati dok ne dostignu mjerilo postavljeno pred njih. Ako se kršćanska načela ostvaruju u životu, ona onda proizvode opći sklad i savršeni mir. Kada je srce prožeto Kristovim Duhom, u njemu nema svađe, težnje za prevlašću ni upinjanja da gospodari drugima. (MS 46, 31. ožujka 1902.)