“Tako se ispuni riječ proroka Izaije: ‘On slabosti naše uze i ponese naše bolesti.” (Matej 8,17)
Naš Gospodin Isus Krist došao je na ovaj svijet kao neumorni sluga čovjekovim potrebama. On ““slabosti naše uze i ponese naše bolesti”“ da bi mogao zadovoljiti svaku potrebu čovječanstva. On je došao ukloniti teret bolesti, jada i grijeha. Njegova je misija bila da ljudima ponudi potpunu obnovu; došao im je dati zdravlje, mir i savršenstvo karaktera.
Različite su bile okolnosti i potrebe onih koji su dolazili zatražiti Njegovu pomoć i nitko od Njega nije odlazio neuslišan. Od Njega je tekla rijeka iscjeljujuće snage i zdravlje se vraćalo u tijelo, um i dušu ljudi.
Spasiteljevo djelo nije bilo ograničeno vremenom ili prostorom. Njegova je sućut bila bezgranična. Tako je sveobuhvatno bilo Njegovo djelo liječenja i poučavanja da nijedna građevina u Palestini ne bi bila dovoljno velika da primi sve koji su se oko Njega okupljali. Na zelenim obroncima Galileje, na cestama i putovima, na morskoj obali, u sinagogama i na svakom mjestu na koje je bolesnik mogao biti donesen k Njemu, nalazila se Njegova bolnica. U svakom gradu, gradiću i selu kroz koje bi prolazio, polagao je ruke na patnike i liječio ih. Gdje god bi se našla srca spremna da prihvate Njegovu pouku, tješio ih je uvjeravajući ih u ljubav njihovog nebeskog Oca. Cijeli dan služio je onima koji su dolazili k Njemu, a predvečer bi posvećivao pozornost onima koji su preko dana morali raditi da bi osigurali hranu svojim obiteljima.
Isus je nosio strašan teret odgovornosti za spasenje ljudi. Znao je da će sve biti izgubljeno ako ne dođe do odlučujuće promjene u načelima i namjerama ljudskog roda. To je bio teret koji je pritiskao Njegovu dušu i nitko nije mogao naslutiti teret koji je počivao na Njemu. U djetinjstvu, mladosti i zreloj dobi uvijek je hodao sam. … Iz dana u dan suočavao se s nevoljama i kušnjama; iz dana u dan dolazio je u dodir sa zlom, uvjeravao se u njegovu moć nad onima koje je želio blagosloviti i spasiti. Ali nije odustajao niti se obeshrabrivao. …
Uvijek je bio strpljiv i vedar, a napaćeni su Ga uzdizali kao vjesnika života i mira. Vidio je potrebe muškaraca i žena, djece i mladih i svima upućivao poziv: ““Hodite k meni!”“
Dok je prolazio gradovima i gradićima, bio je kao životvorna rijeka koja širi život i radost. (GW 41—43)