Kroz tamu do slave

“A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni.” (2. Timoteju 3,12)
“U iskustvu što ga je Ivan stekao za vrijeme progonstva nalazi se pouka o čudesnoj snazi i utjesi za kršćanina. Bog ne sprečava spletkarenje zlih ljudi, ali čini da se njihovi planovi okrenu na dobro onima koji u nevolji i sukobima ostanu vjerni i odani. … Djelo je vjere osloniti se na Boga u najmračnijem času i osjećati, bez obzira na veličinu kušnje i izloženost oluji, da je naš Otac za kormilom. Oko vjere može vidjeti u budućnost i ispravno procijeniti vrijednost vječnog blaga. Isus svojim sljedbenicima ne pruža nadu u stjecanje zemaljske slave i bogatstva, u život bez nevolja. Umjesto toga poziva ih da Ga slijede na putu samoodricanja i prijekora. Onome koji je došao otkupiti svijet, usprotivile su se ujedinjene sile zla. … Tako će biti sa svima koji žive pobožno u Kristu Isusu. Progonstvo i prijekor očekuju one koji su nadahnuti Kristovim Duhom. … Sotona je u svim vremenima progonio Božji narod. Mučio ih je i ubijao, ali su oni umirući nadvladali. Posvjedočili su o Onome koji je moćniji od Sotone. Zli ljudi mogu mučiti i ubiti tijelo, ali ne mogu dirnuti život koji je s Kristom sakriven u Bogu. Oni mogu muškarce i žene zatvarati među zatvorske zidine, ali ne mogu vezati duh. Preko nevolje i progonstva u Božjim se izabranicima objavljuje Njegova slava — Njegov karakter. … Oni slijede Krista i u najtežim sukobima, trpe samoodricanje i doživljavaju gorka razočaranja; ali tako uče što je krivnja i zlo grijeha pa na njega gledaju s gnušanjem. Budući da su dionici Kristovih patnji, oni iza jada vide slavu govoreći: ‘Držim, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama.’ (Rimljanima 8,18)” (Djela apostolska, str. 362,363)