Liječenje slomljenog srca

26. 04. 2015.

“Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima.” (Izaija 61,1)

Jednoga dana u San Fernandu, na jugu Trinidada, uputila sam se prema nekoj kući i na ulaznim vratima pozvala domaćina da najavim svoju prisutnost. Začula sam tihi plač iz kuće koji je pozivao: “Hajde, uđi!” Zvučalo je kao da osobu koja je pozivala nešto boli. Ušla sam kroz vrata, najavivši se kao predstavnik Službe za obrazovanje o zdravlju u domu. Ulazeći dalje u kuću, stigla sam u spavaću sobu, gdje sam zatekla gospođu Moore, stariju ženu, koja je bila u bolovima. Budući da sam prije radila kao medicinska sestra, odmah sam shvatila da je zbog dijabetesa imala gnojne palčeve na nogama. Prvo sam je utješila riječima suosjećanja, pomolila se s njom i zatim joj očistila palčeve.

Ova vrsta zdravstveno-misionarskog rada ide ruku pod ruku s literarnim evangelizmom. Ono što sam učinila za gospođu Moore u tom je trenutku bilo mnogo važnije od knjiga. Došla sam joj navijestiti Radosnu vijest. Prije odlaska, ponovno sam se pomolila s njom da Bog intervenira u njezinim bolovima i izliječi njezine prste. Ona mi je zahvalila i rekla: “Bog mi je poslao anđela.”

Sutradan sam došla provjeriti njezino stanje i ona mi je rekla da su bolovi nestali u roku od petnaest minuta nakon što sam prethodnog dana otišla od nje, iako se manji bolovi povremeno ponove. Odlazila sam i dalje k njoj, a kako smo se sve bolje upoznavale, ona je katkad spominjala svojeg “pijanog i bučnog” muža. Susjedi su ga nazivali “seoski pijanica”. Molila sam se s njom za njezinog muža. Kad sam je upitala bi li željela proučavati Bibliju, ona je pristala. Dakle, svake nedjelje uvečer brat i ja smo proučavali s njom na njezinoj verandi. Njezin nam se muž nikada nije pridružio, ali smo poslije saznali da je ostajao u blagovaonici i slušao.

Na kraju je gospodin Moore je postao miran i krotak i prestao je piti. Susjedi su se čak stali raspitivati o tome kakva se promjena kod njega dogodila. Kad je gospođa Moore izrazila želju da se krsti, na naše iznenađenje, njezin muž, koji nije sjedio ni na jednom biblijskom proučavanju s nama, znao je isto toliko koliko i njegova supruga. On je također donio odluku da se krsti. Određenog dana stigao je s dodatnim ubrusom i rezervnom odjećom i krstio se zajedno sa svojom suprugom.

Medicinske usluge udružene s našim literarnim radom najviše su nalik na Kristovu službu.

Patricia Juba, Trinidad