“On mu odgovori: ‘Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! … Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’” (Matej 22,37-39)
Cjelokupno djelo milosti je stalna služba ljubavi, samoodricanja i samopožrtvovnosti. U svakom trenutku Kristova boravka na Zemlji od Njega se kao nezadrživa rijeka izlijevala Božja ljubav. Svi koji su ispunjeni Njegovim Duhom, voljet će onako kako je On volio. Istim načelom koje je pokretalo Krista, bit će i oni nadahnuti u svim svojim međusobnim odnosima.
Ova ljubav je dokaz njihovog učeništva. … Kad su ljudi međusobno povezani, ne silom ili osobnim interesima, nego ljubavlju, pokazuju djelovanje osobitog utjecaja koji je uzvišeniji od svakog ljudskog utjecaja. Tamo gdje postoji to jedinstvo, dokaz je da je Božji lik obnovljen u ljudskom rodu i da im je usađeno novo životno načelo. To pokazuje da u božanskoj prirodi postoji sila koja se može suprotstaviti nadnaravnim silama zla i da Božja milost pokorava sebičnost svojstvenu naravi ljudskog srca. (Isusov život, str. 563)
Kad se naše ja stopi s Kristom, ljubav će se spontano pojaviti. Savršenost kršćanskog karaktera dostići ćemo kad se u našem srcu bude neprestano javljala želja da pomognemo bližnjima i da im donesemo blagoslov — kad nebesko sunčevo svjetlo ispuni naše srce i pokaže se na našem licu.
Srce u kojemu živi Krist ne može biti lišeno Njegove ljubavi. Ako budemo ljubili Boga zato što je On prvi ljubio nas, mi ćemo voljeti i sve one za koje je Krist umro. Mi se ne možemo povezati s Božanstvom ukoliko se istodobno ne povežemo s čovječanstvom jer se u Onome koji sjedi na prijestolju svemira sjedinilo ljudsko s božanskim. Povezani s Kristom, bit ćemo povezani i sa svojim bližnjima zlatnim karikama lanca ljubavi. Tada će se i sućut i sažaljenje koje je Krist pokazivao pokazati i u našem životu. … Bit će nam isto tako prirodno da priskočimo u pomoć siromašnima i napaćenima kao što je Kristu bilo prirodno da ide i čini dobro. (Isusove usporedbe, str. 262,263)
Božji zakon zahtijeva da čovjek voli Boga iznad svega, a svojega bližnjega kao sebe samoga. Kada se milošću našega Gospodina Isusa Krista to potpuno ostvari, mi ćemo biti savršeni u Kristu. (5BC 1097)