““Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.”“ (Ivan 13,35)
Ako želimo biti istinsko svjetlo svijetu, moramo pokazivati suosjećajni Kristov duh ljubavi. Voljeti kao što je Krist volio znači da moramo vježbati samokontrolu. To znači da moramo pokazati nesebičnost u svakom trenutku i na svakom mjestu. To znači da moramo širiti oko sebe ljubazne riječi i blage poglede. Oni davatelja ne koštaju ništa, ali ostavljaju iza sebe dragocjeni miris. Njihov utjecaj na dobro ne može se procijeniti. Ne samo za primatelja nego i za davatelja oni su blagoslov, jer obje strane reagiraju na njega. Prava ljubav je dragocjeno obilježje nebeskog podrijetla, koje povećava svoju mirisnost ovisno o tome koliko je širimo prema drugima. …
Bog želi da Njegova djeca imaju na umu da u cilju Njegovog proslavljanja moraju darovati svoju naklonost onima kojima je najpotrebnija. Ne bi trebalo biti zanemareno nijedno ljudsko biće s kojim dolazimo u dodir. Sebičnost u pogledu, riječi ili djelu ne bismo smjeli izražavati prema ljudima oko nas, bez obzira na njihov položaj, bilo da su visoki ili niski, bogati ili siromašni. Ljubav koja izgovara lijepe riječi samo nekolicini, dok se prema ostalima ponaša hladno i ravnodušno, nije ljubav nego sebičnost. Takvo ponašanje neće ni na koji način djelovati na dobro duše ili na slavu Bogu. Mi ne smijemo ograničavati svoju ljubav samo na jednu ili dvije osobe.
Oni koji sakupljaju sjajne zrake sunca Kristove pravednosti i ne propuštaju ih u život drugih, uskoro će izgubiti slatke, svijetle zrake nebeske milosti, sebično rezervirane za nekolicinu. … Ne smijemo sebi dopustiti da okupimo nekoliko odabranih, ništa ne pružajući onima kojima je pomoć najpotrebnija. Naša ljubav ne smije biti zapečaćena samo za nekoliko posebnih osoba. Razbijte bočicu i miris će ispuniti kuću. (Signs, 7. listopada 1906.)