Majčina molba puna ljubavi

“Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 3,21)
“Drugom su prigodom Jakov i Ivan preko svoje majke iznijeli molbu da u Božjem kraljevstvu zauzmu najviše položaje. Bez obzira na to što je Krist uvijek iznova objašnjavao narav svojeg kraljevstva, ovi mladi učenici još uvijek su njegovali nadu u Mesiju koji će preuzeti prijestolje i kraljevsku vlast u skladu s ljudskim željama. … Ali Spasitelj je odvratio: ‘Ne znate što ištete. … Možete li piti kalež koji ću ja piti, i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten?’ Sjetili su se Njegovih tajanstvenih riječi koje su ukazivale na suđenje i stradanje, ali su s pouzdanjem odgovorili: ‘Možemo!’ Smatrat će najvećom čašću da svoju odanost dokažu tako što će dijeliti sve što će snaći njihovoga Gospodina. ‘Čašu dakle moju ispit ćete, i krstit ćete se krštenjem kojim se ja krstim’, izjavio je Krist. … Jakov i Ivan sudjelovat će sa svojim Učiteljem u stradanju — jedan će dočekati brzu smrt od mača, a drugi će najduže od svih učenika slijediti Učitelja u radu, poniženju i progonstvu. ‘Ali moje mjesto s desne strane ili s lijeve strane’, nastavio je, ‘ne mogu ja dati; ono pripada onima kojima je pripravio Otac moj.’ (Matej 20,21-23 —Šarić) … U Božjem kraljevstvu položaj se ne stječe pristranošću. Ne može ga se zaraditi ni primiti samovoljnom dodjelom. On je rezultat karaktera. Kruna i prijestolje znaci su postignutog stanja — znaci pobjede nad sobom zahvaljujući milosti našega Gospodina Isusa Krista. … Onaj koji će stajati najbliže Kristu bit će onaj koji je najviše poprimio Njegov duh samopožrtvovne ljubavi — ljubavi koja se ‘ne hvasta, ne oholi se … ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo’ (1. Korinćanima 13,4,5), ljubavi koja pokreće učenika kao što je pokrenula i našega Gospodina, da dade sve, da živi, radi i žrtvuje se do same smrti za spasenje ljudskog roda.” (Djela apostolska, str. 340—342)