Matej 9

8. 05. 2021.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Matej 9”.

1 I ušavši u brodicu, preplovi i dođe u svoj grad. 2 I gle, donošahu mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. A Isus, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetomu: »Hrabro, sinko, oprošteni su ti grijesi tvoji!« 3 I gle, neki od knjižnika rekoše u sebi: »Ovaj huli!« 4 I prozrjevši njihove misli, Isus reče: »Zašto vi mislite zlo u srcima svojim? 5 Ta što je lakše — reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ — ili reći: ‘Ustani i hodaj’? 6 Ali da znate da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe« — tada reče uzetomu: »Ustani, uzmi svoju nosiljku i idi kući svojoj!« 7 I ustavši, ode svojoj kući. 8 A mnoštvo se, vidjevši to, začudi i stade slaviti Boga koji takvu vlast dade ljudima. 9 I odlazeći odande, Isus ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici, pa mu reče: »Slijedi me!« Ovaj ustade i pođe za njim. 10 I dogodi se, dok je Isus bio u kući za stolom, i gle, mnogi carinici i grješnici dođoše i sjedoše za stol s njime i njegovim učenicima. 11 I kad to vidješe farizeji, rekoše njegovim učenicima: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?« 12 A Isus im, čuvši to, reče: »Ne treba liječnika zdravima, nego bolesnima. 13 Nego idite i naučite što znači: Milosrđe hoću, a ne žrtvu. Ta nisam došao pozvati pravednike, nego grješnike na pokajanje.« 14 Tada mu pristupe Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji često postimo, a tvoji učenici ne poste?« 15 I reče im Isus: »Mogu li svatovi ženikovi tugovati dokle god je s njima ženik? No doći će dani kad će njima oteti ženika — i tada će postiti. 16 A nitko ne stavlja zakrpe od neuvaljana sukna na staru haljinu, jer ona razvuče haljinu pa nastane još gora poderotina. 17 Niti se ulijeva novo vino u stare mjehove; inače se mjehovi proderu pa se vino prolije, a mjehovi propadnu. Nego, novo se vino u nove mjehove ulijeva pa se oboje sačuva.« 18 Dok im je on to govorio, gle, dođe neki glavar te mu se klanjaše govoreći: »Upravo mi kći umrije, ali dođi, položi ruku svoju na nju, i oživjet će.« 19 Isus ustade i pođe za njim, i učenici njegovi. 20 Kad gle, neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja primače se straga i dotače se skuta haljine njegove. 21 Govoraše naime u sebi: »Dotaknem li se samo haljine njegove, bit ću spašena.« 22 A Isus se okrenu i, opazivši je, reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bȋ spašena od onoga časa. 23 I kad dođe Isus u glavarevu kuću te ugleda svirače i bučno mnoštvo, 24 kaza im: »Odstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava!« A oni mu se podsmjehivahu. 25 A kad je mnoštvo bilo izbačeno, uđe, uhvati je za ruku, i djevojka ustade. 26 I glas se o tome proširi po svoj onoj zemlji. 27 I kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući i govoreći: »Smiluj nam se, Sine Davidov!« 28 A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. I reče im Isus: »Vjerujete li da to mogu učiniti?« Rekoše mu: »Da, Gospodine!« 29 Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri!« 30 I otvoriše im se oči. I Isus im zaprijeti govoreći: »Pazite da nitko ne dozna!« 31 No oni, kad izađoše, razglasiše o njemu po svoj onoj zemlji. 32 Kad oni pak izađoše, gle, doniješe mu nijema, opsjednuta čovjeka. 33 I pošto izagna zloduha, njemak progovori. I mnoštvo se zadivi govoreći: »Nikada se takvo što nije vidjelo u Izraelu!« 34 A farizeji govorahu: »Po vladaru zloduhā zloduhe izgoni!«35 I obilazio je Isus sve gradove i sela naučavajući po njihovim sinagogama i propovijedajući evanđelje o kraljevstvu i ozdravljajući svaku bolest i svaku nemoć u puku. 36 A vidjevši mnoštvo, sažali se nad njima jer bijahu klonuli i raštrkani kao ovce bez pastira. 37 Tada reče svojim učenicima: »Doista, žetva je velika, a radnika je malo.38 Zamolite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«