“Zar nisu svi (anđeli) službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje?” (Hebrejima 1,14)
Otišla sam prodavati knjige u mjesto koje je desetak kilometara udaljeno od grada. Parkirala sam automobil ispred zgrade potencijalnog kupca primijetivši dubok šaht neposredno iza mojeg automobila i napravila svojevrsnu “mentalnu zabilješku” o tome. Po ulasku u zgradu pokazala sam svoje knjige radnicima. Zadržala sam se tridesetak minuta.
Kad sam završila s prodajom, izišla sam van i pogledala prema zgradi Trgovačke komore koja se nalazila odmah pokraj zgrade mojeg kupca. Oklijevala sam zato što sam se već prije srela s njihovim menadžerom, a on mi nije dopustio da ponudim knjige zaposlenima. Ali toga sam dana saznala od radnika izvan zgrade da je taj stari menadžer otišao i da je sada za sve zadužen novi. “On je dobar čovjek”, rekli su mi.
Ohrabrena ovim vijestima vratila sam se do svojeg automobila, uzela još jednu količinu knjiga, zaključala ga i otišla u zgradu Trgovačke komore, gdje sam prišla novom menadžeru i ostalim zaposlenima. Dvadesetak minuta poslije, oko 18.15 sati, ponovno sam krenula prema svojem automobilu. Ali njega više nije bilo tamo gdje sam ga ostavila. Gdje mi je auto? pomislila sam u sebi. Je li premješten na drugo mjesto ili je ukraden?
Gledajući uokolo, ugledala sam ga, ali je bio parkiran tridesetak metara dalje od mjesta na kojem sam ga parkirala. Zurila sam u njega pitajući se kako je mogao biti pomaknut budući da su mi ključevi sve vrijeme bili u džepu. Dok sam mu se približavala, prišlo mi je nekoliko ljudi i pitalo me: “Jeste li vi vlasnica ovog auta? Kakvim je automatskim sustavom opremljen?” Nisam razumjela što znači “automatski sustav”! A zatim su mi ispričali kako je moj automobil sam krenuo prema šahtu, ali ga je zatim izbjegao i prešao na mjesto na kojem je sada parkiran izbjegavajući sve motocikle koji su bili parkirani u blizini. Oni nisu vidjeli nikoga tko bi ga vozio. Prizor kretanja mojeg automobila privukao je poglede svih prolaznika.
Mogla sam samo reći da su ključevi kod mene i da je automobil zaključan. Rekla sam: “Sigurno je Bog poslao svojeg anđela da ga premjesti.” Budući da je bilo kasno uvečer, Bog je znao da je šaht opasnost za mene i da lako mogu u njega upasti, a nalazila sam se daleko od grada i bila je noć. Vjerujem da je moj anđeo čuvar premjestio automobil da bi me sačuvao.
Na povratku u grad pjevala sam hvalospjeve proslavljajući Boga. Njegova obećanja su sigurna. Bog je s nama kad ispunjavamo evanđeoski nalog koji nam je povjeren.
M. Helene Shyirakera, Burkina Faso