“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.” (Jeremija 1,5)
U luci grada Belawana bio je vrlo živ promet. Mnogi putnici prilazili su jednom brodu i penjali se na palubu. Većina je nosila neku robu, putne kovčege i košare s hranom. Neki su nosili i vodu. Ozračje je bilo užurbano, a toplina sunca žegla je tijelo. Usred te gomile nalazila se mlada majka koja je držala za ruku malog dječaka. Na licu mu je bio izraz strepnje sve dok nije primijetio da mu se svi ti bučni ljudi u prolazu smiješe. Kakvo je samo olakšanje za mladu majku bilo kada je za njih dvoje pronašla zgodno prazno mjesto na palubi. Dok je ona raspakiravala svoje stvari, sin je promatrao ocean koji se prostirao pred njima. Dobro se zabavljao. Brodske sirene su zatrubile u znak upozorenja i brod je ubrzo bio u pokretu. Svi su bili uzbuđeni i sretni.
“Zbogom, Belawane, nadamo se da ćemo te ponovno vidjeti”, govorili su nasmijani putnici. Te su riječi našle odjeka u srcu mlade majke: “Dijete moje,” rekla je ona dječaku, “pogledaj na otvoreno more. Tko zna, možda ćeš ga jednog dana istraživati!” Te su riječi bile samo nejasne misli. Njezin sin je već znao da je cilj njihovog putovanja grad Bandung, ugodno i lijepo mjesto za život. Majka je odlučila odgajati svoje dijete na sigurnom mjestu. Nadala se da je ovaj potez početak ostvarenja sna i da će ih u tome pratiti Božji blagoslov.
Uskoro je noć postala tiha. S pramca se povremeno moglo osjetiti razbijanje valova dok su majka i njezin sinčić ležali na prostiračima. Putovali su cijelog tog dana u pregrijanom autobusu od kuće i sada je bilo vrijeme da se odmore. Prije nego što su zaklopili oči, promatrala je blistave zvijezde na nebu. Noćno nebo bilo je prelijepo. Razumjela je uzvišenost Božjeg djela i pomislila na Psalam 19,2: “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.”
Sine moj, pomislila je, neka te Bog blagoslovi. S čim god se suočila, bit ću čvrsta i uporna zbog tebe. Bog je čuo moju molitvu i nadam se da će nam snovi biti lijepi kao zora nade. Živjet ćemo svaki novi dan onako kako bude dolazio, dok jutro ne obasja naš život! Moja molitva se uzdigla do prijestolja. Molila sam se za Njegov blagoslov da ostvari naše snove!
E. H. Tambunan, Indonezija