Mojsije u viđenju gleda Obećanu Zemlju

1. 05. 2016.

“Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući — u zemlju koju dajem Izraelcima.” (Ponovljeni zakon 32,52)
Kad se (Mojsije) osvrnuo na svoje iskustvo kao vođe Božjeg naroda, jedan je pogrešan postupak uprljao njegovu povijest. Kad bi se taj prijestup mogao izbrisati, smatrao je da se ne bi ustezao umrijeti. Njemu je rečeno da je sve što Bog zahtijeva pokajanje i vjera u obećanu žrtvu, i Mojsije je ponovno priznao svoj grijeh i zatražio oprost u Isusovo ime. Onda mu je prikazan panoramski pregled obećane zemlje. Pred njim je prikazan svaki dio zemlje, i to ne nejasno i djelomično u maglovitoj daljini, već jasno, detaljno i prekrasno, na njegovu radost. Ovaj prizor tada nije prikazan kakav je bio, već kakav je trebao postati s Božjim blagoslovima u vlasništvu Izraela. Činilo mu se da promatra drugi Eden. Planine su bile odjevene libanskim cedrovima, brda srebrnastim maslinama i mirisnim trsovima, a široke zelene ravnice posute cvijećem i bogate plodovima, tropske palme, polja u kojima se njiše žito i ječam, sunčane doline kojima odzvanja žuborenje potoka i pjesma ptica, pobožni gradovi i lijepi vrtovi, jezera bogata “bogatstvom mora” (Izaija 60,5), stada koja su pasla na padinama, čak su i među stijenama divlje pčele gomilale svoje blago. … Mojsije je vidio kako se izabrani narod naselio u Kanaanu, svako pleme na vlastitom posjedu. Vidio je njihovu povijest nakon naseljavanja obećane zemlje, dugu, žalosnu priču o njihovom otpadu i njegovoj kazni. Vidio je kako su zbog svojih grijeha rasijani među neznabošcima, slavu koja je napustila Izrael, njegove prekrasne gradove razrušene, a narod zatočen u tuđim zemljama. Vidio je kad su vraćeni u zemlju svojih otaca i naposljetku kako dolaze pod vlast Rima. Dopušteno mu je da pogleda tijek vremena i promatra prvi dolazak našeg Spasitelja. Vidio je Isusa kao dijete u Betlehemu. … On je slijedio Spasitelja do Getsemanija i promatrao agoniju u vrtu, izdaju, vrijeđanje i bičevanje — raspeće. … Onda se ukazao još jedan prizor, zemlja slobodna od prokletstva, ljepša od divne obećane zemlje čiji se prizor nedavno pružao pred njima. U njoj nema grijeha, a smrt ne može ući. Tu narod spašenih nalazi svoj vječni dom. (Patrijarsi i proroci, str. 393—397)