Mojsijevo uskrsnuće potvrđuje Sotonin poraz

“Naprotiv, Mihael arkanđeo, kad se u borbi za Mojsijevo tijelo prepirao s đavlom, nije se usudio izreći protiv njega uvredljivu osudu, nego je rekao: Neka bi ti Gospodin zapovjedio da ušutiš!” (Juda 9)
Sotona se žestoko otimao za Mojsijevo tijelo. Opet je pokušao s Kristom stupiti u polemiku o nepravednosti Božjeg zakona, ponavljajući s velikom uvjerljivošću svoje lažne tvrdnje o tome da se prema njemu nepravedno postupalo. Njegove su optužbe bile takve da se Krist suzdržao od iznošenja bilo kakvog izvještaja protiv njega u vezi s okrutnim djelom koje je počinio na Nebu uvjerljivim iznošenjem neistina, lažima koje je izrekao u Edenu i koje su dovele do Adamovog pada, kao i poticanjem najnižih nagona u izraelskom mnoštvu, čime je naveo ljude da gunđaju i bune se sve dok Mojsije nije izgubio vlast nad sobom. … U Kristovom odgovoru Sotoni nije bilo osvetoljubivosti. On nije izgovorio nijednu pogrdnu optužbu, već je jednostavno podigao Mojsija iz mrtvih i poveo ga na Nebo. Tu se prvi put pokazala Kristova moć da slomi Sotoninu silu i vrati život mrtvome. Tu je počelo Njegovo djelo oživljavanja onoga što je mrtvo. Tako je potvrdio da je uistinu Uskrsnuće i Život, da ima moć otkupiti one koje je Sotona zarobio i da će ljudi i nakon smrti ponovno živjeti. Bilo je postavljeno pitanje: “Jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut može?” (Job 14,14) Na to je pitanje ovom prigodom odgovoreno. Taj čin je označio veliku pobjedu nad silama tame. To pokazivanje sile bilo je neosporan dokaz o nadmoći Božjeg Sina. Sotona nije očekivao da se tijelo može vratiti u život nakon smrti. On je zaključio da mu presuda “prah si, u prah ćeš se i vratiti” (Postanak 3,19) daje nesumnjivo pravo na tijela mrtvih. Sada je uvidio da će ostati bez plijena, da će smrtnici ponovno živjeti i nakon smrti. Nakon što je Mojsije vraćen u život, otvorila su se vrata nebeskog Raja i Isus je prošao kroz njih sa svojim plijenom. Mojsije više nije bio Sotonin rob. Kao posljedica njegovog prijestupa, uslijedila je kazna za grijeh i on je postao podložan smrti. Ali kada je vraćen u život, prozvan je novim imenom — Isus je moj Vođa. Dani izgnanstva bliže se kraju. Nije daleko čas kada će svi koji spavaju u grobovima začuti Njegov glas i ustati, neki za vječni život, a neki za konačno uništenje. Krist će uskrisiti sve svoje svete, proslavit će ih besmrtnim tijelom i otvorit će im vrata Božjega grada. (Manuscript 69, 1912.; Manuscript Releases, sv. 10, 159,160)