Muškarci i žene trebaju stajati hrabro za Krista

2. 10. 2016.

“On ode k Pilatu i zatraži tijelo Isusovo. … Potom Josip uze tijelo, zavi ga u čisto platno te ga položi u svoj novi grob, koji bijaše izdubao za se u pećini.” (Matej 27,58-60)
Učeni ljudi su pozvali svećenike da objasne starozavjetna proročanstva u vezi s Mesijom, a oni su kao mahniti pokušavali smisliti neku neistinu kao odgovor. Tada se u umu mnogih javilo uvjerenje da su se Pisma ispunila. … Josip je bio Kristov učenik, ali se nije javno povezivao s Njim zbog straha od Židova. Međutim, sada je hrabro otišao k Pilatu i zatražio Kristovo tijelo. On je bio bogat čovjek i to mu je davalo određeni utjecaj u očima namjesnika. Da je došao samo malo kasnije, Spasiteljevo tijelo bilo bi spušteno zajedno s tijelima razbojnika u neoznačen grob. Nikodem, vodeći poglavar i rabin, također je bio Kristov učenik. On je došao k Spasitelju noću, kao da se bojao javno pokazati da mu je srce nespokojno. Te noći slušao je najvažnije riječi koje su ikad potekle s ljudskih usana (vidi Ivan 3). Riječi koje je čuo dotaknule su njegovu dušu. On je bio osvjedočen, ali još uvijek nije javno stao uz Krista. Bio je jedan od onih o kojima govori Ivan: “Ipak su mnogi i od članova Velikog vijeća vjerovali u njega. Ali zbog farizeja nisu to javno priznavali, da ne budu izopćeni iz sinagoge.” (Ivan 12,42) Ali koliko god je mogao, Nikodem je nastojao obraniti Krista. Jednom prigodom pitao je svećenike: “Osuđuje li naš Zakon nekoga ako se prije ne sasluša i ne dozna što je učinio?” (Ivan 7,51) … Nakon raspeća, Nikodem je došao do križa i donio mješavinu mirisnih ulja i pomasti da bi pomazao Kristovo tijelo. On je bio svjedok okrutnog postupanja svećenika. Zapazio je Kristovo strpljenje i podnošenje po ugledu na Boga, čak i u Njegovom poniženju. Sada je jasnije sagledao pravi karakter velikog svećenika i hrabro je istupio da preuzme Spasiteljevo izranjeno tijelo, na koje se gledalo kao na tijelo zločinca. Na taj način on se poistovjetio s Kristom u Njegovom poniženju i smrti. S Kristovom smrću sve nade učenika su potonule. Često su ponavljali riječi: “A mi smo se nadali da je on onaj koji će osloboditi Izraela.” (Luka 24,21) … Sastajali su se u gornjoj sobi iza čvrsto zatvorenih vrata, znajući da bi sudbina njihovog voljenog Učitelja svakog trenutka mogla i njih zadesiti. (Manuscript 111, 1897.; Manuscript Releases 12, 419,420)