“Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.” (Rimljanima 7,12)
Božji je Zakon nepromjenjiv već po svojoj naravi. On je objava volje i karaktera svog Stvoritelja. Bog je ljubav i Njegov Zakon je ljubav. Njegova dva velika načela su ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. … Božji karakter jest pravednost i istina; takva je narav Njegovog Zakona.
U početku je čovjek stvoren na Božju sliku. Bio je u savršenom skladu s prirodom i Božjim zakonom; načela pravednosti bila su upisana u njegovo srce. Ali grijeh ga je otuđio od njegovog Stvoritelja. Više nije odražavao božansku sliku. Njegovo je srce bilo u sukobu s načelima Božjeg zakona. … Ali “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina”, kako bi se čovjek mogao pomiriti s Bogom. Zahvaljujući Kristovim zaslugama čovjek može obnoviti sklad sa svojim Stvoriteljem. Njegovo se srce mora obnoviti božanskom milošću; on mora primiti novi život odozgo. Ova je promjena novorođenje. …
Prvi korak k pomirenju s Bogom jest osvjedočenje o grijehu. “Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha.” (Rimljanima 3,20) Da bi uvidio svoju krivnju, grešnik mora ispitati svoj karakter Božjim velikim mjerilom pravednosti. Ono je zrcalo koje pokazuje savršenstvo pravednog karaktera i omogućuje čovjeku da otkrije svoje nedostatke. Zakon čovjeku otkriva njegove grijehe. … Istodobno objavljuje da je smrt plaća za prijestupnike. Samo ga Kristovo Evanđelje može spasiti od osude ili uprljanosti grijehom. On mora pokazati da se pokajao pred Bogom čiji je Zakon prekršio, ali i vjeru u Krista, svoju žrtvu pomirnicu. …
Novorođenjem se srce usklađuje s Bogom i s Njegovim Zakonom. Kad u grešniku dođe do ove silne promjene, on je prešao iz smrti u život, iz grijeha u svetost, iz prijestupa i buntovnosti u poslušnost i odanost. …
Kristovi sljedbenici moraju postati slični Njemu — da Božjom milošću izgrade karakter u skladu s načelima Njegovog svetog Zakona. To je biblijsko posvećenje. (Velika borba, str. 369— 371)