Nagradu Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava ove su godine dobili dr. Dubravka Šimonović, dr. Inoslav Bešker i dr. Dragutin Matak — za promicanje ljudskih prava i međureligijskog dijaloga. Svečana dodjela održana je u prostorijama Leksikografskog zavoda Hrvatske 9. prosinca 2016., dan uoči Svjetskog dana ljudskih prava. Od adventističkih pastora tu je nagradu još dobio Velimir Šubert, 2005. godine.
Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) je nevladina, neprofitna, izvanstranačka i neovisna udruga hrvatskih građana i građanki za zaštitu, promicanje i razvoj ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Od svojega osnutka, 1993. godine, neprestano radi na zaštiti temeljnih ljudskih prava i građanskih sloboda promicanjem, ostvarivanjem i objavljivanjem načela Završne povelje Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (Helsinški završni dokument), potpisane u Helsinkiju, 1. kolovoza 1975., te pratećih dokumenata Konferencije za sigurnost i suradnju u Europi i načelâ Ujedinjenih naroda vezanih uz ljudska prava.
Dodjelom ovog priznanja prepoznato je djelovanje troje laureata na području ljudskih i vjerskih sloboda u široj društvenoj zajednici.
Dr. Dubravka Šimonović je posebna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za nasilje nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama. Dugi niz godina predano radi na promicanju ženskih prava, posebno u borbi protiv nasilja nad ženama, kao i u području seksualnih i reproduktivnih prava žena. Dosad je obnašala niz značajnih nacionalnih i međunarodnih dužnosti: od načelnice Odjela za ljudska prava u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, do dugogodišnje članice i predsjednice Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije nad ženama Ujedinjenih naroda. U obrazloženju za dodjelu priznanja istaknuto je da joj ta nagrada pripada već duže vrijeme, samo joj dosad nije uručena. U prigodnoj zahvali dr. Šimonović je upoznala skup s njezinim trenutnim aktivnostima.
Dr. Inoslav Bešker je hrvatski novinar koji živi i radi u Rimu. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji Natka Nodila u Splitu, diplomirao novinarstvo u Zagrebu te doktorirao poredbenu slavistiku u Milanu. Dopisnik je Jutarnjeg lista.U novinarstvu je od 1967. godine i pisao je za mnoge časopise. Bio je profesor Sveučilišta u Bologni, predavao na Orijentalnom sveučilištu u Napulju, na Sveučilištu La Sapienza u Rimu, te na Sveučilištu u Zagrebu. Redoviti je profesor kroatistike na Sveučilištu u Splitu, a na Sveučilištu u Dubrovniku profesor novinarstva i komunikologije. U svojem nepristranom novinarstvu zastupa jednakost i slobodu kao vrhunsku ljudsku vrijednost. Budući da je u vrijeme dodjele priznanja trebao izvješćivati sa sastanka Vlade Republike Italije, nije mogao biti prisutan na svečanosti. Priznanje je preuzeo i umjesto njega izrazio zahvalu dr. Antun Vujić, političar i leksikograf te hrvatski ministar kulture od 2000. do 2003. godine.
Hrvatski Helsinški odbor za ljudska prava dodijelio je nagradu i meni kao tajniku Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj. U obrazloženju je spomenuto moje javno i akademsko djelovanje, kao i služba u Kršćanskoj adventističkoj crkvi. Prijateljska i otvorena suradnja s drugim vjerskim zajednicama očitovala se i u nedavnom posjetu poslanstva predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj, koje je vodio zagrebački muftija dr. Aziz ef. Hasanović, vjerskim i političkim vođama Islamske Republike Iran. U svojemu govoru nakon primanja nagrade naglasio sam potrebu za osobnim moralnim odgovornostima u ostvarivanju ljudskih i vjerskih sloboda.
Na početku sam spomenuo misao jednog od najpoznatijih rabina današnjice, Lorda Jonathana Saksa, koji je na početku ove godine i sâm primio slično priznanje (Templeton Price). Rabin je ustvrdio i dokumentirao da je najveći problem današnjeg svijeta u moralnom outsourcingu. Ovaj je izraz tuđica koja znači uključivanje nekoga ili nečega da obavi posao za ili umjesto nas — eksternaliziranje. Taj se izraz koristi kod raspodjele rada u gospodarstvu; ali moralni outsourcingse očituje u praksi koja je također dobro poznata: kao pojedinci spremni smo naći rupe u zakonu i na osnovi toga otimati tuđe, sebično ugrožavati egzistenciju drugih i na kraju izjaviti kako radimo sve po zakonu, a ako nešto nije ispravno, neka to utvrde razne “institucije”, od sudskih i represivnih do tijela časti i vjerskih zajednica. Ali “institucije” su mnoge i vrlo su skupe, a i u njima sjede potkupljivi ljudi. Čini se da se vrtimo u začaranom krugu iz kojeg nema izlaza i da proturječje kako nešto može biti legalno i istodobno nemoralno — stoji.
Dakle, gdje je rješenje? Ima li ga? Jedino rješenje je u osobnoj moralnoj odgovornosti i visokoj svijesti pojedinca koji vjeruje u zajedničko dobro i prisutnost Onoga koji sve vidi i zna. Ali veliki Bog nije samo revan u nadgledanju, već nam daje i primjer radosne požrtvovnosti i poučava nas: “Tko god mrzi svojega brata, ubojica je…”; dok je Isus “za nas dao svoj život. Tako i mi moramo dati svoj život za svoju braću.” (1. Ivanova 3,15.16) Ako nismo dorasli ovom visokom idealu, počnimo s onim: “Ljubi bližnjega kao samoga sebe.” Jedino to i takvo bratsko i dragovoljno dobro može nadvladati zlo sebične gramzivosti koja danas vlada svijetom. Najučinkovitije rješenje nije u oružanoj revoluciji, već u promjeni osobe, novorođenju, gdje je osnovno načelo života: “Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj dobrom!” (Rimljanima 12,21)
Na kraju svečanosti uslijedilo je čestitanje, fotografiranje i intervjui s medijima. Događaj su zabilježili i mediji Kršćanske adventističke crkve pod vodstvom Darka Kovačevića. Skupu je nazočio i pastor Drago Mojzeš, predsjednik Jadranske unije konferencija, koji je potvrdio spremnost Kršćanske adventističke crkve da i dalje zdušno djeluje na unapređenju ljudskih i vjerskih sloboda, kao i zadovoljavanju humanitarnih i duhovnih potreba najšire društvene zajednice.
Dr. Dragutin Matak