Najveća čast

29. 09. 2017.

“I ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.” (Matej 10,28)
“Za mnoge umove sudbina Ivana Krstitelja obavijena je dubokom tajnom. Oni postavljaju pitanje zašto je morao propadati i umrijeti u zatvoru. Naš ljudski pogled ne može prodrijeti u tajnu ove mračne providnosti, ali to ne može nikada poljuljati naše povjerenje u Boga kad se sjetimo da je Ivan bio samo sudionik u Kristovim stradanjima. … Isus nije posredovao radi oslobođenja svojega sluge. Znao je da će Ivan izdržati kušnju. Spasitelj bi rado došao k Ivanu osvijetliti sumornost tamnice svojom nazočnošću. Međutim, On se nije namjeravao staviti u ruke neprijateljima i dovesti u opasnost vlastito poslanje. Rado bi oslobodio svojega vjernog slugu. Ali zbog tisuća koje će u budućim godinama morati poći iz tamnice u smrt, Ivan je trebao ispiti čašu mučeničke smrti. Kad Kristovi sljedbenici budu čamili u samicama ili ginuli od mača, sprava za mučenje ili lomača … kakva će potpora njihovim srcima biti pomisao da je Ivan Krstitelj, o čijoj je vjernosti dao svjedočanstvo i sam Krist, prošao kroz slično iskustvo! Sotoni je dopušteno da oduzme zemaljski život Božjem vjesniku; ali onaj život koji je ‘sakriven s Kristom u Bogu’, uništavatelj nije mogao dosegnuti (Kološanima 3,3). Likovao je što je Kristu nanio bol, ali nije uspio pobijediti Ivana. Smrt ga je samo zauvijek postavila izvan domašaja sile kušnje. … Bog nikada ne vodi svoju djecu drukčije nego što bi ona sama izabrala da budu vođena kad bi mogla sagledati kraj od početka i razabrati slavu namjere koju ispunjavaju kao Njegovi suradnici. Ni Henok koji je odveden na Nebo, ni Ilija koji se uznio u ognjenim kolima, nisu bili veći ni poštovaniji od Ivana Krstitelja koji je umro sâm u zatvoru. ‘Jer vam je s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u njega, nego i da trpite za nj.’ (Filipljanima 1,29) Od svih darova što ih Nebo može dati ljudima, zajednica s Kristom u Njegovim mukama najveće je povjerenje i najviša počast.” (Isusov život, str. 172,173)