“Reci Izraelcima da krenu na put.” (Izlazak 14,15)
Povijest sinova Izraelovih napisana je za pouku i opomenu svim kršćanima. Kada su se Izraelci našli okruženi opasnostima i teškoćama, i kada im je izgledalo da su se našli u bezizlaznom položaju, vjera ih je napustila, a oni gunđali protiv vođe kojeg im je Bog postavio. … Božanska zapovijed glasila je: “Neka krenu!” Nisu smjeli čekati dok im put ne bude poravnat, kako bi mogli razumjeti cjelokupni plan izbavljenja. Božji cilj je — samo naprijed i On će otvoriti prolaz svojem narodu. …
Ima trenutaka kada je kršćanski život naoko ugrožen opasnostima i kada izgleda da se dužnost teško može izvršiti. Mašta slika prijeteću propast koja se nalazi ispred nas, a okovi ili smrt iza nas. Ipak, Božji glas odjekuje jasno iznad svih obeshrabrenja: “Neka krenu!” Mi trebamo poslušati tu naredbu bez obzira na posljedice, čak i kad naše oči nisu u stanju prodrijeti kroz tamu, kad osjećamo hladne valove ispod svojih nogu. …
Oni koji misle da se ne mogu pokoriti Božjoj volji niti povjerovati Njegovim obećanjima dok im sve ne bude jasno i otkriveno, nikada se neće pokoriti. Vjera nije neko sigurno znanje; to je “jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo” (Hebrejima 11,1). Poslušati Božju zapovijed jedini je način da steknemo Njegovu naklonost. “Neka krenu”, treba biti kršćaninova lozinka. (4T 25—28)
Stalno napredovanje u znanju i vrlinama — to je Božja namjera u odnosu na nas. Njegov Zakon je odjek Njegovog glasa koji svima upućuje poziv: “Krenite naviše, budite sve svetiji!” Svakoga dana trebamo napredovati u savršenstvu kršćanskog karaktera. (GW 274)
S dubokim povjerenjem u Boga trebamo ustrajno ići naprijed nesebično obavljajući Njegovo djelo, ponizno se oslanjajući na Njega, predajući Njegovoj providnosti i sebe i sve što je povezano s našom sadašnjošću i budućnošću; sve do kraja čvrsto se držimo početka svoje vjere imajući na umu da smo primili nebeske blagoslove ne zato što smo ih bili dostojni, već zato što ih je Krist dostojan i zato što smo vjerom u Krista prihvatili božansku obilnu milost. (7T 108)