“Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!” (Matej 6,33)
Narod koji je slušao Kristove riječi još je željno očekivao da na neki način bude proglašeno zemaljsko kraljevstvo. Dok im je Isus otvarao riznice Neba, misli mnogih bile su potpuno zaokupljene pitanjem: Kako će veza s Njime popraviti mogućnosti našeg napredovanja u svijetu? Isus im je pokazao da su slični okolnim neznabožačkim narodima, jer najveću pažnju poklanjaju onome što je zemaljsko…
“To sve”, kaže Isus, “traže pogani ovoga svijeta” (Luka 12,30). … Ja sam došao da vam otvorim vrata kraljevstva ljubavi, pravednosti i mira. Otvorite svoje srce da primite ovo kraljevstvo i neka vam služba njemu bude važnija od svega. Iako je narav toga kraljevstva duhovna, nemojte se bojati da će vam zbog toga potrebe ovozemaljskog života ostati nezadovoljene. …
Isus nas ne oslobađa ulaganja potrebnih napora, ali nas uči da nam On mora biti prvi, poslednji i najbolji u svemu. Mi se ne smijemo upuštati u poslove, baviti se zanimanjem, tražiti zadovoljstva koja bi ometala izražavanje Njegove pravednosti preko našeg karaktera i života. Što god da činimo, treba biti učinjeno od srca, kao Gospodinu.
Dok je živio na ovoj Zemlji, Isus je dao pravu vrijednost cjelokupnom životu time što je uzdigao Božju čast pred ljudima i sve pokorio volji svoga Oca. Ako Njega prihvatimo kao svog Uzora, On nam obećava da će nam se “dodati” sve što nam je potrebno u ovom životu. Siromaštvo ili bogatstvo, bolest ili zdravlje, jednostavnost ili mudrost — na sve je On mislio kad nam je obećao svoju milost. (Isusov govor na Gori, str. 124,125)
Teškoće ga neće moći spriječiti da prvo traži Božje kraljevstvo i Božju pravednost. Osnažen molitvom i proučavanjem Riječi, tražit će vrlinu a odbaciti porok. Gledajući na Isusa, … vjernik će hrabro prkositi prijeziru i ruganju. A Onaj čija je riječ istina, obećao je pomoć i milost za svaku priliku. Njegove vječne ruke okružuju dušu koja Mu se obraća za pomoć. Možemo sigurno počivati u Njegovoj skrbi govoreći: “Kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.” (Psalam 56,4) (Djela apostolska, str. 293,294)