Naša trajna ovisnost

28. 03. 2013.

“Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve — kralj dovijeka! Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje.” (Psalam 29,10.11)

Mi stalno trebamo ovisiti o prijestolju milosti. … U Kristu je naša snaga. On je naš Zagovornik pred Ocem. On šalje svoje glasnike u sve dijelove svojega kraljevstva da prenose Njegovu volju Njegovom narodu. On hodi posred svojih crkava. On želi posvetiti, uzdići i oplemeniti svoje sljedbenike. Utjecaj onih koji stvarno i istinski vjeruju u Njega bit će kao miris života u svijetu. On drži zvijezde u svojoj desnoj ruci i Njegova je namjera da Njegovo svjetlo preko njih obasja svijet. Na taj način On želi pripremiti svoj narod za uzvišeniju službu u Crkvi na Nebu. On nam je dao veliko djelo koje trebamo obaviti. Obavimo ga brižljivo i odlučno. Pokažimo svojim životom što je istina učinila za nas.
“Koji hodi između sedam zlatnih svijećnjaka.” (Otkrivenje 2,1) Ovaj tekst pokazuje Kristov odnos prema crkvama. On hodi usred svojih crkava uzduž i poprijeko po svijetu. On ih promatra s najvećim zanimanjem da bi vidio jesu li u takvom duhovnom stanju da mogu unaprijediti Njegovo kraljevstvo. Krist je prisutan na svakom crkvenom skupu. On poznaje svakoga tko je povezan s Njegovom službom. On poznaje one čije srce može ispuniti svojim svetim uljem da bi ga oni prenijeli drugima. Oni koji vjerno obavljaju Kristovo djelo u našem svijetu, predstavljajući svojim riječima i djelima Božji karakter, ostvarujući namjeru koju Gospodin ima s njima, vrlo su dragocjeni u Njegovim očima. Krist je zadovoljan njima kao što je čovjek zadovoljan dobro obrađenim vrtom i mirisom cvijeća koje je posadio. (6T 418,419)
Nijedan svijećnjak, nijedna crkva, ne svijetli sama od sebe. Od Krista potječe sve njihovo svjetlo. Crkva na Nebu je danas samo dopuna Crkvi na Zemlji; ali ona je uzvišenija, veličanstvenija — savršena. Isto božansko svjetlo treba blistati kroz sve vjekove vječnosti. Gospodin Bog Svemogući i Janje njezino su svjetlo. Nijedna crkva ne može svijetliti ako ne širi slavu koju prima s Božjeg prijestolja. (6BC 1118)